KLFM

Goran Dević: Kroničar rijeke, pruge i otpada

“Rijeci je svejedno da li imao klasno društvo, fašizam, da li se zvijerstva na njenim obalama dešavaju.”

Piše i slika: Dejan Kožul, KUPEK

Okupajmo se patetikom i zamislimo šta bi sve rijeke mogle ispričati kad bi samo mogle pričati. Kakve su sve ljubavi pored rijeke stvarane, kakvi odnosi razvijani, kakve zločine pamte i u kakvim zločinima sudjeluju? Balkanske rijeke, na žalost, mogle bi ispričati i tako mučne priče pa je možda i bolje da ne mogu pričati. Međutim, nađe se, eto, tu i tamo netko tko odluči da ispriča umjesto rijeka, pogotovo ako dolazi iz grada u kom se isprepliću dvije rijeke – Kupa i Sava. To je ono što radi Goran Dević, a o tome smo pričali u 246. KUPEK-u.

Sisak je grad koji na sebi nosi težinu izgubljenih ratnika, kao i onu postranzicijsku izgubljenih radnika. Sisak je grad koji ne nudi budućnost i grad koji nudi kartu u jednom smjeru. Sisak je ujedno i grad iz kog dolazi Goran Dević, možda i najbolji kroničar života, odnosno neživota u tom gradu. Čovjek koji je na sebe preuzeo ulogu Kupe i Save.

Ispričao je tako priče o “uvoznim vranama”, što je neka vrsta kratkog filmskog eseja o nastanku fašizma, pa i, možemo slobodno reći, nastavak te priče kroz uništene snove radnika sisačke Željezare, koji sada sanjaju o Njemačkoj. Ispričao je priču baš o rijekama koje spajaju nekad ratnike suprotstavljenih strana, očeve i sinove… A o rijekama Goran kaže:

“To je jedini pejzaž koji se nije promijenio u zadnjih 5000 godina. To je prostor u kom ljudi dođu da se druže, da se osamljuju”.

Tako je i napravio film “Na vodi”, a kako kaže mislio je da će priča o dvjema rijekama biti jedna apolitična priča ali: “Završilo je potpuno drugačije. Ljudi sami krenu da pričaju bez da ih pitaš. I to što govore je često bolje od poetskih slika čovjeka i prirode. Onda se boriš sa sobom i napraviš film kako si mislio da je trebao u startu biti. Stvarnost je jača od mene, sa stvarnošću se ne može manipulirati. Dokumentarci su na neki način bezobrazna stvar, nasilje nad stvarnošću. Pristojnije se bavit fikcijom nego kroz dokumentarce nametati nešto ljudima.”

I na kraju, o rijeci kaže:

“Rijeci je svejedno da li imao klasno društvo, fašizam, da li se zvijerstva na njenim obalama dešavaju.”

S vremena na vrijeme Goran napravi izlet i u druge teme, koje su opet neka vrsta nastavka onoga o čemu priča kad priča o Sisku i rijekama. Tako je nastao film “U ime Republike Hrvatske”, film zbog kog ga ljevičari ne razumiju, a desničari ponekad čak i simpatišu.

Priča je to o čovjeku koji je spreman i da ubije zarad ideala ali je to priča i o sistemu koji je spreman čovjeka osuditi u jednom, kako kaže, “staljinističkom procesu”, a čije svjetonazore dijeli čak i većina stanovništva. Kako Goran Dević kaže, to je Gavrilo Princip next generation.

Goran se upustio u veliki rizik snimajući film o mogućem desničarskom kandidatu za predsjednika na nekim budućim izborima, ali kako sam kaže: “Najveći rizik je snimati film bez rizika”.

O svemu više u 246. KUPEK-u koji možete slušati od 23 h ili već od narednog dana na KUPEK mixcloud kanalu.