„Rumours“ je album koji budi tihu fascinaciju. Lako ga je gurnuti u stranu kao svjesni pokušaj rock benda da napravi pop album i postane komercijalniji. Što je Fleetwood Macu, naravno, i uspjelo. Album je postigao trenutni uspjeh, u prvih se mjesec dana prodao u 10 milijuna, a do danas u preko 40 milijuna primjeraka. Međutim, ispod ispeglane produkcije, savršenih harmonija, lirskih vokala i vještog rukovanja instrumentima krije se nešto vrlo čudno. Članovi benda su prolazili kroz prekide i krize u vezama, što je dovelo do toga da je ovo jedinstveni pop rock album o bijesu, tjeskobi i bježanju od sebe.
John McVie i Christine McVie su se rastali nakon osam godina braka. Micka Fleetwooda je žena i majka njegovo dvoje djece prevarila s njegovim najboljim frendom. Stevie Nicks i Lindsey Buckingham, koji su se kao par pridružili bendu prije prethodnog albuma, svako malo su prekidali te su mogli komunicirati samo dok su stvarali glazbu. U takvom su stanju članovi benda bili kada su snimili svoj najbolji i najuspješniji album. Nicks i Buckingham su bendu pristupili kao autorski i glazbeni dvojac pa su uz Christine McVie i ovdje pisali tekstove i izmjenjivali se na glavnim vokalima. Bila je to 1976., album se snimao u Kaliforniji, što je značilo: kokain. Bend je razvio tešku ovisnost pa je snimanje obično počelo teškim razbijanjem i hedonizmom, da bi se pravom poslu pristupilo tek iza ponoći. Čudesno je, zaista, koliko je emocionalne čistoće i zvučne jasnoće izašlo iz stvaranja u takvim uvjetima. Svi članovi benda morali su biti posvećeniji svome pozivu nego bilo čemu drugome. „Rumours“ Fleetwood Maca je album raspršen u nekoliko smjerova, ali svaki od njih doprinosi i čini cjelinu većom i boljom. Svaki od tri autora i vokala donosi svoju nijansu glavnom, pretežno emocionalno gorkom tonu albuma. Svirački i produkcijski bend je napravio sve što je odlučio napraviti. Naglašeni bubnjevi i kristalno jasne gitare dominiraju zvukom, dok vokalne harmonije, zapravo, stvaraju pop zvuk.
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Knjigu naručite na albumnadan.com uz 15% popusta koristeći kod KLFM15
‘Brilliant Trees’ iz 1984. prvi je samostalni album davida Sylviana, a pobrao je oduševljene reakcije kako fandoma tako i kritike. Prožet je funky zvukom i stiliziranim jazz ritmovima, no istovremeno fluidan i atmosferičan, ponajviše zahvaljujući neponovljivom izboru suradnika kao što su Danny Thompson, Jon Hassell, Ryuichi Sakamoto, Steve Nye, Holger Czukay te Davidovi suradnici iz bivšeg sastava Japan, Steve Jansen i Richard Barbieri. Sylvian je stvorio istinsko remek djelo, album koji dokazuje kako eksperiment, minimalistički pristup i perfekcija pop pjesme itekako mogu ići ruku pod ruku.
‘Your Funeral… My Trial’ je bio prekretnica u stvaralaštvu Nicka Cavea, album koji je proširio njegove glazbene i poetske horizonte te trasirao put za nadolazeća ostvarenja.
Yellow Magic Orchestra su Haruomi Hosono , Yukihiro Takahashi i Ryuichi Sakamoto. Trojka koja je kroz svoja samostalna i izdanja ovog benda dobro obilježila japansku ali i svjetsku elektronsku glazbu.
