KLFM

Čudnovati slučaj Georgea Psalmanazara

Konac je 17. Stoljeća. Iz isusovačke škole u južnoj Francuskoj izašao je jedan tinejdžer, bez novca i plana. Zaputio se u smjeru sjevera, žurno da ga netko ne zaustavi. U srednjovjekovnoj i ranoj modernoj Europi, neidentificirani putnik na cestama je smatran skitnicom, te je podložan prisiljavanju na vojnu službu ili bacanju u ćeliju. Kako bi zaobišao stražare na gradskim vratima, ukrao je ogrtač iz crkve i od grane izrezbario štap za hodanje. Svima koji su ga pitali rekao je da je irski hodočasnik na putu natrag iz Rima.

Laž je funkcionirala i on je na račun nje neometano prošao mnoge kilometre, no s vremenom ju je morao promijeniti. U svom putovanju je nailazio na svećenike koji su tečno govorili latinski ili putnike koji su zapravo poznavali Irsku ili Rim. Postavljali su mu pitanja na koja nije mogao odgovoriti. Trebao je pozadinsku priča koju nitko nije mogao provjeriti.

I tada je u jednom nizozemskom trgovinskom izvješću pronašao ime Formoza. Otok gotovo potpuno nepoznat većini Europljana. Uzeo je ime Psalmanazar, gotovo potpuno napustio materinji jezik i uzeo masku istočnoazijskog domorodca. Da bi laž bila uvjerljiva, osmislio je konkretne fizičke navike koje je predstavljao kao normalne u tom kraju svijeta. Izumio je abecedu od dvadeset slova, s prilagođenim pismima, gramatičkim pravilima i vokabularom. Zapisao je svoj lažni rječnik i zapamtio ga napamet kako si ne bi proturječio ako ga nekad budu ispitivali o Formozi.

Počeo je jesti sirovu govedinu premazanu začinima, tvrdeći da kuhano meso teško razbolijeva stanovnike Formoze zbog njihove fiziologije i izvorne klime. Odbijao je spavati u krevetima, i inzistirao sjediti na stolici cijelu noć kako bi oponašao ono za što je tvrdio da je formoški vjerski običaj. Također je osmislio detaljnu religiju fokusiranu na štovanje sunca i godišnju žrtvu 18 000 srca dječaka bogu volu. Svaki detalj je bio izrađen tako da zvuči specifično, a samim time i uvjerljivo.

Godine 1703., dok je obitavao u Nizozemskoj, glas o Psalmanazaru je privukao pozornost Alexandera Innesa, popularnog škotskog kapelana pri britanskim snagama u regiji. Ovaj je bio oštrouman i proračunat svećenik koji je brzo shvatio da je priča neobičnog adolescentna vjerojatno lažna, ali ga u principu nije bilo briga. Psalmanazar je niotkuda izgradio zaokruženu, praktičnu priču, a Innes je pronašao način da ju iskoristi za napredovanje u vlastitoj karijeri unutar Anglikanske crkve.

Psalmanazaru je tada predložio da napusti vojnu službu i da zajedno odu u London, pripremiti pozornicu za jednu od najvećih prevara svojeg vremena.