Danas uglavnom zaboravljeni kratkometražni poludokumentarni film “A Day in the Death of Donny B.” ključno je (pa i jedino) ostvarenje američkog redatelja Carla Ficka. Ipak, nesretna je ovisnička sudbina nažalost stvarnog Donnyja B. ostavila dubok trag u američkoj ‘underground’ kulturi. Možemo li nešto naučiti iz sudbinski osuđenog Donnyjevog primjera i sjeća li se itko danas tog zlogukog ali i poučnog petnestominutnog uratka?
Šestog veljače 2016. pomalo su skromno obilježene 84 godine od rođenja jednog od najvećih francuskih i svjetskih redatelja dvadesetog stoljeća, čovjeka bez kojega ‘novi val’ praktički ne bi ni postojao; Francoisa Truffauta! Istina, godišnjica nije ‘okrugla’, no najpoetičniji filmaš dvadesetog stoljeća zasigurno je zaslužio jedno malo sjećanje. Barem na svoj rođendan!
Sredinom prosinca u svjetskim i hrvatskim kinima započelo je prikazivanje filma “The Hobbit: The Desolation of Smaug”, drugog nastavka trilogije koju je redatelj Peter Jackson osmislio na temeljima Tolkienove kultne priče “Hobit”. Očekivanja su dvojaka, pa i polarizirna, slično potencijalnoj publici koja se dijeli na standardne konzumente blockbustera, te zadrte štovatelje djela profesora Tolkiena koji će, po običaju, tražeći dlaku u jajetu analizirati svaki redateljski, odnosno scenaristički potez, što im se na koncu i ne može zamjeriti.
Radionica koje će istražiti najvažnije postavke, primjere i metode rada na području stereoskopije (trodimenzionalnog prikaza) te sudionike podučiti osnovama i praktičnim vještinama rada s 3D tehnologijom. Polaznici će, radeći u grupi, zajednički koncipirati, snimiti i montirati kratkometražni trodimenzionalni film na temu Split 1700.
Prošlo je točno deset godina od posljednjega u trilogiji filmova “Gospodar prstenova”, “Povratka kralja”. Peter Jackson nije gubio vrijeme; nastavio je raditi na filmskom konceptu koji je početkom ovog tisućljeća požnjeo senzacionalan filmski uspjeh. Sada je pred nama prvi u nizu od triju filmova serijala “Hobit” kojemu se iz filmske, umjetničke i tehničke perspektive ne može mnogo toga zamjeriti, pa smo stoga ovu recenziju odlučili napisati više iz perspektive velikih ljubitelja Tolkienovih djela i toga što je Jackson, ekranizirajući “Hobita”, možda mogao učiniti i drugačije.