The Clean
Ukoliko novozelandsku glazbenu scenu zamislite kao stablo, The Clean su onda definitivno njegovo deblo /Pitchfork/
Tri nova kasnoljetna, odnosno ranojesenja izdanja. Tu su King Dude, Bill Callahan te Matt Elliott.
Kasno ljeto i rana jesen su ove godine bili plodonosni. I to ne samo po pitanju vrganja!
Uslužili su nas glazbene manijake novim izdanjima Kinga Dudea, Billa Callahana i Matta Elliotta, a to su redom Full Virgo Moon, Gold Record i Farewell To All We Know.

Tim ćete ih redoslijedom prihvatiti i u ovosubotnjem eXitu. Jedno veće iznenađenje slijedi za tjedan ili dva, kad skupim još novitetta, a riječ je o novom izdanju legendarnog Michaela J. Sheehyja, Distance is the Soul of Beauty. Album je nastajao tijekom proljetne karantene, a neovisno o tome sam se uvjerio u istinitost ovih riječi. Razdvojenost je srž ljepote! I prijeteća opasnost! Keine Schönheit (ohne Gefahr)!
Novi album Micka Harveyja, The Waves of Aznac/The Journey je u stvari soundtrack i ne ispunjava uvjete radiofoničnosti, no o tom potom…. Možda uleti u paketu sa Sheehyjem i još nečim……..
Nešto za froggyje – ja sam autor slike i ne možete tužiti ni KLFM ni mene!

(foto: Vjeran Stojanac, Zagreb, veljača 2017.)
Detaljnije o Mattovom koncertu u Crticama iz podzemlja 2!
autor: Vjeran Stojanac, 02/10/2020
Arhiva
Ukoliko novozelandsku glazbenu scenu zamislite kao stablo, The Clean su onda definitivno njegovo deblo /Pitchfork/
COIL is a hidden universal. A code. A key for which the WHOLE does not exist. Is NONEXISTENT, in silence and secrecy. A spell. A spiral. A whirlwind. A double helix. DNA. Electricity and elementals.
Večerašnje će izdanje emisije eXit možda naići na nešto manje brojnu slušateljsku publiku – uredništvo se nada da će se većina vas, barem lokalaca priključiti rođendanskom slavlju radija KLFM – no to nipošto ne znači da će zaboraviti one koji zbog udaljenosti i drugih razloga neće moći prisustvovati tom događaju. Za takve slijedi poklon u vidu dva odlična koncertna albuma; piratskog zapisa nastupa 16 Horsepowera u Stockholmu 1997., te službenog ‘Live in St. Petersburg’ Tuxedomoona (snimka iz 2000., objavljen 2002.).
Ne dajte se zavarati, Dukes of Stratosphear su dobri stari XTC u verziji koja bitno više naginje psihodeličnom popu šezdesetih, fluidniji i skloniji Byrdsima nego npr. The Soft Boys u isto vrijeme!
playlist