Osamdeste će u Britaniji ostati zapamćene kao ‘razdoblje tatcherizma’, a čitav je skup popratnih pojava – od rasta nezaposlenosti, rudarskih štrajkova, rata na Falklandskom otočju i dr. – ostavio traga i na području popularne glazbe. Stoga zaboravite mit o šarenom i razigranom desetljeću, jer to je bila tek površinska šminka za ublaživanje sveopće depresije; nalik onom revijalnom sastavu koji je nastavio svoju svirku dok je Titanic tonuo. Kako je izgledala prava strana glazbene scene, poslušajte u ovotjednom izdanju emisije Soda Fountain.
Hoxton, London in ‘the 80s. At a glance, it seems oddly bleak and deserted.
Uobičajena predrasuda o britanskim (i općenito europskim) osamdesetima, posebice o njihovoj središnjoj fazi jest razigrano šarenilo u vidu New Romantics kulture, synth pop sazvučja, frizura prepunih natapiranih šiški i jezivog mini vala, ekspanzije fabricirane empatije otjelotvorene kroz Live Aid i slične projekte… No, takva je slika ipak tek druga strana medalje, reakcija na ne baš bajnu stvarnost, čiji je cilj bio samo kreirati idilu lažnog utočišta.
Navedeno se nedvojbeno može primjeniti i na glazbenu scenu, koja je ispod ležerne i neobavezne površine ipak nudla bitno britkiju i realniju sliku stvarnosti. Vrijeme je to prvog mandata torijevaca pod vodstvom premijerke Margareth Tatcher; mandata obilježenog rastom nezaposlenosti, Falklandskim ratom te gašenjem zamalo 150 ‘neprofitabilnih rudnika’ (uglavnom na području Yorkshirea i južnog Walesa), što je tijekom zime 1984/85. dovelo do jačanja napetosti i u konačnici eskalacije protesta koji su za sobom posljedično povukli neprimjerenu reakciju ‘državnih organa’ – policije, a zamalo i vojske. Nije zgorega spomenuti i rasne nemire koji su uslijedili nakon ubojstva žene afričkog podrijetla od strane bijelog policajca, listopada 1985. u londonskom općinskom naselju Broadwater Farm, pretvorivši na nekoliko tjedana dobar dio sjevernog dijela grada (Haringey, Tottenham) u neku vrstu bojišta. Zvuči prilično aktualno, ha?
Burial at the Falklands. Possibly too expensive to send the bodies back home.
Stoga će današnje izdanje liste Soda Fountain pokušati dočarati prave vizure tog razdoblja – bez pretjerivanja u optimizmu i bez neprirodno naglašenih boja. Osamdesete su – i to ne samo u Ujedninjenom Kraljevstvu – bile izrazito siv period. Beznađe više nije dominiralo kako je to već bilo naglim urušavanjem snova o boljem svijetu, koje se u etapama odigravalo još od 1968., pošto su ljudi već navikli. Ono što je preostalo bilo je jednolično, tupo i zamalo prozirno a ipak sveprisutno sivilo (engleska riječ bleak savršeno opisuje to stanje).
Uostalom, preslušajte ovotjedni izbor glazbenih brojeva pa sami zaključite!
South Yorkshire, 1985.
(intro: Margareth Tatcher’s Memorable Remarks) 01 Pink Floyd – The Post War Dream 02 The Levellers – England My Home 03 Japan – Despair 04 Sisters Of Mercy – Black Planet 05 Chameleons UK – A Person Isn’t Safe Anymore These Days 06 23 Skidoo – Fire 07 Billy Bragg – Between The Wars 08 Ultravox – The Thin Wall 09 The Test Dept & South Wales Striking Miners Choir – Comrades In Arms 10 The Human League – The Sound Of The Crowd 11 Robert Wyatt – Shipbuilding 12 Elvis Costello – Tramp The Dirt Down 13 Cabaret Voltaire – A Touch Of Evil 14 Big Country – Chance 15 The Smiths – London 16 New Model Army – Spirit Of The Falklands 17 Throbbing Gristle – Something Come Over Me 18 The Clash – This Is England 19 The Exploited – Maggie 20 Comsat Angels – Total War 21 The Specials – Maggie’s Farm 22 U2 – Red Hill Mining Town 23 David Gilmour – Cruise 24 Spacemen 3 – 2.35 25 David J. – This Vicious Cabaret 26 Bauhaus – Silent Hedges 27 Morrissey – Margareth On The Guillotine 28 Roger Waters – Me Or Him (outtro: Billy Bragg – A New England)
One of many of the shipyards along Strathclyde, 1986. Can you notice any soul in?
More je jedan od prvih pojmova koji Vam padaju na pamet uz spominjanje ljeta. Ipak, ovotjedna lista emisije Soda Fountain ne govori o ljetnim ljigavostima poput prenapučenih plaža, dosadnih sredjeeuropskih turista i urlikanja njihove pretile djece, blještavila sunca, iritacije kože uslijed osušene morske soli, i da ne nabrajam sve te užase. Ovdje je riječ o moru u općem smislu, moru koje se uz identičnu scenografiju prostire od polarnice do ploarnice! U kojoj je mjeri uspjelo prenošenje takve vizije u dvosatnu glazbenu listu, prosudite sami!
Soda Fountain nastavlja svoju misiju objedinjavanja popularne glazbe dvadesetog stoljeća oko stožerne osi zaboodene negdje u njegovo središte. Slijedi dakle još jedno putovanje obojeno prizvucima brojnih naizgled nespojivih stilova i pravaca, uz jedva primjetne natruhe nostalgije!
