Happy Birthday, Bill! – William S. Burroughs (05. 02. 1914. – 05. 02. 2014.)

KLFM se pridružuje obilježavanju stogodišnjice rođenja čovjeka koji je svojim eksperimentalnim književnim radom postavio sasvim nove kanone, i koji je, da prenesemo jedan navod iz davnog broja ‘Arkzina’, “izmislio XX. stoljeće”! Sretan Vam rođendan, gospodine Burroughs… ili da Vas nazovemo Bill Lee?

 

William S BurroughsWilliam Seward Burroughs nipošto nije nepoznata figura na svjetskoj književnoj sceni. Ovaj potomak bogate WASP-ovske obitelji iz St. Louisa, Missouri – rođen je petog veljače 1914., djed mu je utemeljitelj kompanije za izradu analognih a kasnije i digitalnih računala Burroughs,  a majka direktni potomak južnjačkog generala Leeja – tipičan je buntovnik iz visokog društva, a svoj je trag ostavio na brojnim  razinama. Studirao je književnost na Harvardu, te antropologiju i psihologiju u Beču, a jedno je vrijeme boravio i u Hrvatskoj, točnije u Dubrovniku. Tijekom druge polovice četredesetih i prvih godina pedesetih (XX. Stoljeće), uz Jacka Kerouaca i Allena Ginsberga je predstavlja jezgru tzv. beat generacije, djelujujći navedenim studentima njujorškog Columbia univerziteta kao neka vrsta književnog mentora.

Hal Chase, Jack Kerouac, Allen Ginsberg i William S. Burroughs, Columbia Universitiy, NYC 1946.

Hal Chase, Jack Kerouac, Allen Ginsberg i William S. Burroughs, Columbia Universitiy, NYC 1946.

U to je vrijeme, dakle neposredno po završetku Drugog svjetskog rata već zašao u zatvoreni krug ovisnosti, koji će ga uz određene stanke i ponovne eskalacije pratiti do kraja života. Tada veći dio vremena provodi u barovima na Times Squareu švercajući svačim čime se moglo švercati, od karata za Broadwayske pretpremijere do ampula morfija. Zbog zakonskih konzekvenci, 1947. s ženom Joan Vollmer i maloljetnim sinom Billyjem bježi isprva u Texas, a zatim u Mexico (čitatelji Kerouacovog romana On the Road će ga prepoznati u liku Old Bull Lee-ja).

Kažu da vrag nikad ne spava. Godine 1953. u Mexico Cityju, tijekom pijane rutine igre “Wilhelma Tella” slučajno promašuje čašu postavljenu na Joaninoj glavi, ubivši je na licu mjesta. Vrijeme je za još jedan prinudni bijeg, te Burroughs s rukopisima onoga što će nedugo potom biti objavljeno u formi autobiografskih romana Junky i Queer najprije odlazi u Južnu Ameriku, gdje vrijeme provodi tražeći misterioznu drogu yage, a potom u potpunosti napušta američki kontinent, te odlazi u sjevernu Afriku, točnije u Maroko. Grad Tangier je u to vrijeme bio neka vrsta međunarodne slobodne zone koja je okupljala brojne izbjeglice nesretnih sudbina, kao i ljude koji su bježali od vlastite prošlosti i identieta – upravo će po tom modelu Burroughs uobličiti svoj Interzone!

Godine u Tangieru, Maroko...

Godine u Tangieru, Maroko…

Ovdje, u tangerskoj vrevi Burroughs započinje rad na svojem prvom pravom i zasigurno napoznatijem romanu, The Naked Lunch (Goli Ručak, 1959.), koristeći eksperimentalne tehnike poput cut-upa, specifične metode ‘random’, odnosno kolažiranja teksta slučajnim putem, koju je preuzeo od svojeg prijatelja, slikara Briona Gysina. Goli ručak je na prvi pogled nečitljiv skup fragmenata koje je autor pisao tijekom odvikavanja od heroinske ovisnosti. Radnja se prebacuje iz stvarnog prostora (primjerice, New Yorka) u jednako tako stvarni/imaginarni Interzone i obrnuto, slično kao što se i plošno definirani likovi transformiraju po sličnim pravilima kojima na prvi pogled nedostaje logika. Iako moderni roman još od Prousta izbjegava kanone vremenskog i prostornog jedinstva, kod Burroughsa su oni izbačeni i iz manjih djelova cjeline; primjerice poglavlja ili čak rečenica. Pisac u ovome romanu uvodi tzv. model nadzora, kojega će razraditi u djelima koja slijede. U Golom ručku se taj model javlja, kroz više značenja i na više razina, primjerice kroz Dr. Benwayja, manipulatora ljudskim tijelom i psihom koji je nekada radio za Aneksiju (Burroughsov model birokratske i totalitarne države ), a sada je savjetnik u Slobodnoj Republici, ili kroz slike globalne raspodjele moći prikazane preko političkih skupina iz Interzone. U stvari, Burroughs analizira model nadzora kroz tri elementa: narkotike, seks i moć, stvarajući pritom kovanicu Algebra potrebe. Njegov se pakao osobnog odvikavanja od junka (opijata) stapa sa homoerotskim vizijama, a taj stalno spominjani junk (engl. smeće, otpad) ne odnosi se isključivo na narkotike, već i na svakojako potrošačko smeće neizbježno u dobi brzog medijskog i industrijskog razvoja. Rezime?! Ako baš želite znati, Norman Mailer je ovaj roman proglasio ‘korakom dalje od Joyceovog Uliksa’.

burroughs_shooting_wtc

Osvrnuvši se jednom na scenu eksplozije bombe u mliječnom restoranu iz jednog romana Grahama Greenea, Burroughs se prisjetio kako se slična scena, nedugo po objavi tog djela uistinu zbila u francuskom dijelu grada Alžira (u vrijeme alžirskog rata za nezavisnost), Tada je naglasio da pisci svojim riječima, ali i postupcima unaprijed proriču, odnosno ispisuju smrt.
Razmotrite priloženu sliku Burroughsa, ljubitelja vatrenog oružja u tom kontekstu!

Naravno, takva je knjiga neizbježno uletila na crnu listu, pošto je prijelaz iz pedesetih u šezdesete i dalje bio obilježen svakojakim progonima kako intelektualaca, tako i njihovih djela od strane J. Edgara Hoovera i njemu podložnih senatora – ustalom, prošlo je tek nekoliko godina od McCarthyjevog ‘lova na vještice’. Održano je i namješteno suđenje, gdje je u obranu Burroughsa i njegovog romana zdušno stao pisac Norman Mailer. Presuda je bila poluoslobađajuća, no knjiga se još dugi niz godina nije mogla objaviti u Sjedinjenim Državama.

Clipboard_books

Neka od bitnijih Burroughsovih djela: Naked Lunch, Nova Express i Cities of the Red Night

Trilogija The Soft Machine, Ticket that exploded i Nova Express nastaje početkom šezdesetih, uglavnom za vrijeme Burroughsovog boravka u Parisu i Londonu, te predstavlja korak dalje u njegovim eksperimentima. Čovjeka se može nadzirati preko njegovih tjelesnih potreba, ali i komunikacijom, riječima, jer, jezik je virus! Indikativno je kako će Burroughs u još jednoj trilogiji (Western Lands, Cities of the Red Night i The Place of Dead Roads), nastaloj u prvoj polovici osamdesetih taj jezični virus pretvoriti u gotovo opipljivi oblik koji se može i fizički manifestirati i koji je sveprisutan kroz razne varijacije u cjelokupnoj povijesti kulture i kasnije civilizacije. Ovdje treba imati na umu kako je Burroughs pod jakim uplivom Oswalda Spenglera prihvatio njegovu teoriju o nastanku kultura na raznim žarištima, njihovu razvoju poput razvoja organskog bića, te početku propadanja u trenutku kada kultura preraste u civilizaciju…

Štovatelji iz glazbenog miljea: Bill s Davidom Bowieom i Jimmy Pageom, te Lou Reed s svojim primjerkom Golog ručka

Štovatelji iz glazbenog miljea: Bill s Davidom Bowieom i Jimmy Pageom, te Lou Reed s svojim primjerkom Golog ručka

Navedene su samo neke od tema koje su preokupirale najplodnijeg pisca beat-generacije, i jednog od najvećih književnih autora dvadesetog stoljeća. Moglo bi se još govoriti o Burroughsovim razglabanjima o odnosima velikih sila, koji unatoč tome što na prvi pogled djeluju asinhrono, u stvari predstavljaju usklađeni mehanizam za razaranje osobnosti; o prihvaćanju Hubbardove scientologije i ‘orgonske’ teorije Wilhelma Reicha, o njegovom stavu prema Science Fictionu i pop-mitologiji koji će oblikovati pop-kulturu od šezdesetih pa nadalje; o religiji kao ekspozituri izvanzemaljske špijunaže; o njegovom tretmanu povijesti čovječanstva kao pogreške koju, po mogućnosti treba korigirati, i još mnogo čemu drugom.

S štovateljima iz glazbenog miljea: Bill Burroughs s Joe Strummeorm, Tomom Waitsom, te Stingom i Andyjem Summersom

Još štovatelja: Bill Burroughs s Joe Strummeorm, Tomom Waitsom, te Stingom i Andyjem Summersom

Nakon što se u sedamdesetima konačno zastalno vratio u Sjedinjene Države, Burroughs kao da zaboravlja nekadašnju aureolu desperadosa. Slično kao i Ginsberg, postaje član Nacionalnog instituta za umjetnost i književnost sa solidnim bankovnim računima i uglednim izdavačima. Obojica povremeno provode male književne turneje po svijetu, i predaju na Naropa institutu, pri “Školi vantjelesne poetike Jack Kerouac” u Boulderu, Colorado. U širem smislu, Burroughs će se u potpunosti reanimirati u osamdesetima, u vrijeme ekspanzije New Wavea. Tek tada, kada dečki u dvadesetima poput Joea Strummera (The Clash), Thurstona Moorea (Sonic Youth), te mnogi drugi otvoreno iskažu svoje poštovanje Burroughsu postaje jasno kakav je stvarni utjecaj njega i čitave beat-generacije na rock glazbenike, i to još od sredine šezdesetih, pa nadalje, posebice na Lou Reeda, Davida Bowiea, Patti Smith, Briana Enoa, Boba Dylana ili Toma Waitsa. Dugačak je i popis glazbenih sastava čija su imena izvedenice iz Burroughsovih djela: Iron Butterfly, Steely Dan, Thin White Rope, Nova Mob, The Soft Machine, Clem Snide; da spomenemo samo neke od njih. Eksperimentalne metode poput cut-upa su vidljive u djelovanju brojnih avangardnih umjetničkih imena poput Cabaret Voltairea, Throbbing Gristlea, Coila, 23 Skidoo, Laibacha, Laurie Anderson i drugih, a među onima koji ga navode kao glavnog, ili jednog od glavnih uzora su primjerice Ian Curtis, Michael Stipe, Roger Waters, Peter Christopherson, Genesis P-Orridge, Jhonn Balance, Kurt Cobain i još jednom, brojni drugi!

Što se tiče utjecaja na književne stvaratelje, riječ je o procesu koji je očito dugotrajan i čiji rezultati tek izlaze na vidjelo. Burroughsov upliv jasno blješti iz djela J. G. Ballarda, Allana Moorea, Kathy Acker, Iaina Sinclaira, Williama Gibsona, Petera Ackroyda, a niti ova lista, pogađate, nije zaključena!

Genesis P-Orridge (prije transrodne operacije) i William S. Burroughs

Genesis P-Orridge (prije transrodne operacije) i William S. Burroughs

Možda je najzanimljivije razmotriti jedan novovjeki medij/izum u čijem nastajanju Burroughs nije učestvovao tehnički, no nepobitno je da Internet nije samo znanstvena inovacija osamdesetih i devedesetih godina. Prostor bez prostora u kojemu se informacije i entiteti preljevaju iz oblika u oblik, pa onda u oblik bez oblika, nastao je tridesetak godina ranije u glavi Williama S. Burroughsa, koliko god ovo pretjerano zvučalo.

Omot zajedničkog projekta Williama S. Burroughsa i Kurta Cobaina, 'The Priest They called Him'. Cobain je na Bullovoj govornoj podlozi snimio poprilično psihodelični gitarski pasaž.

Omot zajedničkog projekta Williama S. Burroughsa i Kurta Cobaina, ‘The Priest They called Him’. Cobain je na Billovoj govornoj podlozi snimio poprilično psihodelični gitarski pasaž.

Čovjek koji je čitav život balansirao na rubu, riskirajući po svim mogućim pitanjima, posebice alkohola i opijata koji su mu ostali ‘bliski prijatelji’ do kraja života, umire drugog kolovoza 1997. u svojem domu u Lawrenceu, Kansas, u 84. godini života, i to od posljedica najobičnijeg srčanog udara. Sudbina katkad zna biti ironična, no Bill Burroughs je ionako obožavao tu riječ.

Želite li mu pak odati počast, tek se osvrnite oko sebe, jer bi police s knjigama i nosačima glazbe na Vašim policama bile višestruko praznije bez jednog Williama Sewarda Burroughsa!

 

Vjeran Stojanac

 

 

Izbor iz izjava i pisanih djela Williama S. Burroughsa:

Junk turns the user into a plant. Plants do not feel pain since pain has no function in a stationary organism. Junk is a pain killer. A plant has no libido in the human or animal sense. Junk replaces the sex drive. Seeding is the sex of the plant and the function of opium is to delay seeding.
Perhaps the intense discomfort of withdrawal is the transition from plant back to animal, from a painless, sexless, timeless state back to sex and pain and time, from death back to life.

/from ‘Junky’/

***

Hustlers of the world, there is one mark you cannot beat: the mark inside.

***

After one look at this planet any visitor from outer space would say ‘I want to see the manager.

/from ‘The Adding Machine: Essays’/

***

my ice skates on a wall
lustre of stumps washes his lavander horizon
he’s got a handsome face of a lousy kid
rooming-houses dirty fingers
whistled in the shadow
“Wait for me at the detour.”
river… snow… some one vague faded in a mirror
filigree of trade winds
clouds white as lace circling the pepper trees
the film is finished
memory died when their photos weather-worn points of
polluted water under the trees in the mist shadow of
boys by the daybreak in the peony fields cold lost
marbles in the room carnations three ampoules of
morphine little blue-eyes-twilight grins between his
legs yellow fingers blue stars erect boys of sleep
have frozen dreams for I am a teenager pass it on
flesh and bones withheld too long yes sir oui oui
Crapps’ last map… lake… a canoe… rose tornado in
the harvest brass echo tropical jeers from Panama
City night fences dead fingers you are in your own body
around and maybe a boy skin spreads to something
else on Long Island the dogs are quiet.

/’Cold Lost Marbles’, a poem/

***

***

This book is dedicated to the Ancient Ones, to the Lord of Abominations, Humwawa, whose face is a mass of entrails, whose breath is the stench of dung and the perfume of death, Dark Angel of all that is excreted and sours, Lord of Decay, Lord of the Future, who rides on a whispering south wind, to Pazuzu, Lord of Fevers and Plagues, Dark Angel of the Four Winds with rotting genitals from which he howls through sharpened teeth over stricken cities, to Kutulu, the Sleeping Serpent who cannot be summoned, to the Akhkharu, who such the blood of men since they desire to become men, to the Lalussu, who haunt the places of men, to Gelal and Lilit, who invade the beds of men and whose children are born in secret places, to Addu, raiser of storms who can fill the night sky with brightness, to Malah, Lord of Courage and Bravery, to Zahgurim, whose number is twenty-three and who kills in an unnatural fashion, to Zahrim, a warrior among warriors, to Itzamna, Spirit of Early Mists and Showers, to Ix Chel, the Spider-Web-that-Catches-the-Dew-of-Morning, to Zuhuy Kak, Virgin Fire, to Ah Dziz, the Master of Cold, to Kak U Pacat, who works in fire, to Ix Tab, Goddess of Ropes and Snares, patroness of those who hang themselves, to Schmuun, the Silent One, twin brother of Ix Tab, to Xolotl the Unformed, Lord of Rebirth, to Aguchi, Master of Ejaculations, to Osiris and Amen in phallic form, to Hex Chun Chan, the Dangerous One, to Ah Pook, the Destroyer, to the Great Old One and the Star Beast, to Pan, God of Panic, to the nameless gods of dispersal and emptiness, to Hassan i Sabbah, Master of Assassins.

To all the scribes and artists and practitioners of magic through whom these spirits have been manifested….
NOTHING IS TRUE. EVERYTHING IS PERMITTED

/introduction to ‘Cities of the Red Night’/

***

America is not a young land: it is old and dirty and evil before the settlers, before the Indians. The evil is there waiting!

 

04/02/2014

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , , , , ,