KLFM

In Memoriam: Iain (M.) Banks (16/02/1954 – 09/06/2013)

Početkom travnja tekuće godine, Iain Banks je na svom službenom webu objavio kako već duže vrijeme vodi bitku sa iscrpljujućom bolešću (rakom), te da mu po procjenama liječnika preostaje još najviše godina dana života. Nažalost, stvari su se razvijale bitno brže, te nas je poznati, štovani, a nekima i kultni pisac napustio jučer, devetog lipnja, u 59. godini života.

Iain Menzies Banks je ime poznato kako u krugovima štovatelja literarne fikcije, tako i u domeni fanova znanstvene fantastike. Kako bi na neki logičan način razgraničio djela jednog i drugog žanra, još je sredinom osamdesetih – praktički na početku karijere uveo specifičan način autoriziranja svojih radova. Romani koji radnjom ne zadiru u fantastične svjetove su potpisani imenom Iain Banks, dok je onima iz fantastične sfere dodavao još inicijal srednjeg imena, dakle; Iain M. Banks.

Iain Banks na 63. svjetskoj SF konvenciji, Glasgow 2005.

Jedan od njegovih najpoznatijih radova je zasigurno njegov prvi objavljeni roman, The Wasp Factory (Osinja Tvornica) iz 1981., koji je radnjom i odnosma između likova, te posebice neočekivanim obratom na kraju poprilično šokirao britansku i svjetsku javnost (više o ovom iznimnom romanu možete pročitati na našem sajtu u odličnom tekstu Helene Šantić).

Tek kad sam se okrenuo od vrata, ugledao sam je. Bila je to staklenka za uzorke. Stajala je na pisaćem stolu koji se nalazio iza vratai koji se iz hodnika ne bi vidio čak ni da su vrata otvorena. Staklenka je bila puna neke bistre tekućine – pretpostavio sam da je riječ o alkoholu. A u alkoholu je stajao sićušni, otrgnuti par muških genitalija.

___   ___   ___

Siroti se Eric vratio kući kako bi vidio brata, a na kraju je saznao (Paf! Bum! Brane lete u zrak! Bombe eksplodiraju! Ose se prže: ttssss!) da ima sestru.

/Izvadci iz romana ‘Osinja Tvornica’, prema prijevodu Aleksandre David – izdanje Celeber, Zagreb 2002./

Već ovdje Banks uvodi jedan element od kojega praktički neće odstupati tijekom godina stvaralaštva; jer će Osinja Tvornica kao i nadolazeći romani biti smještena na maglovitoj istočnoj obali Škotske, u predjelima manje više bliskima njegovom rodnom Dunfermlineu na obalama zaljeva Fife.

Iz skupine njegovih djela koja ne zalaze u fantastične vode možemo izdvojiti i roman o odrastanju, ili možda bolje reći škotsku ‘obiteljsku sagu’ , The Crow Road (Vranin put), te Complicity, djelo sa elementima detektivskog romana praćeno kroz iznošenja dvoje naratora – novinara i ubojice, koje razvojem zadire u mnogo šira područja no što bi početak dao naslutiti. Ova su dva djela ekranizirana od strane BBC-ja – The Crow Road kao četverodjelna serija, a Complicity kao televizijski film.

Značajan je i Dead Air iz 2002., po mišljenju potpisnika ovih redaka jedan od najboljih romana koji radnjom referiraju na događaje od 11. rujna 2001., rame uz rame sa Windows on the World Fredericka Beigbedera, Saturday Iana McEwana, Extremely Load and Incredibily Close Jonathana S. Foera te The Falling Man Dona DeLilla.

Posljednji klasični roman Iaina Banksa jest Quarry (2013.), u kojega je autor pomalo samoironično unio neke autobiografske elemente u vidu odnosa oca koji umire od maligne bolesti i njegovog sina. Usput, ovo će djelo biti objavljeno posthumno, 20. lipnja 2013.

Bitnija ‘klasična’ i SF djela Iaina Banksa: Complicity, Dead Air, The Crow Road, te Consider Phlebas, Excession i The Hydrogen Sonata

Unatoč bogatom ‘klasičnom’ opusu, Iain Banks (odnosno Iain M. Banks) je možda čak i više polagao na svoj znanstvenofantastični opus, iz kojega se mogu izdvojiti brojna uspješna djela, no najbolje ga je promatrati kao zatvoreni ciklus o civilizacijama smještenim na marginama prostora i vremena, koji započinje romanom Consider Phlebas (1987.), a završava sa Hydrogen Sonata, napisanim 2012., dakle u vrijeme kada je Iain već znao kuda ga vode putevi sudbine.

Kako to već biva u književnim krugovima, malo tko postane mit još za života, a Banksu je, izgleda, malo trebalo da dosegne takav kultni status. No, smrt će zato postaviti neke nove i drukčije kriterije koji će na koncu omogućiti da se njegovo životno djelo vrednuje na način koji zaslužuje – pravedno, objektivno i nepristrano.

In April I heard Iain had terminal cancer.
I didn’t write to him. I froze. And then, a week later, with no warning, my friend Bob Morales died, and I was upset that I hadn’t replied to Bob’s last email, from a week or so before. So I replied to Bob’s last email, although I knew he’d never read it. And then I wrote to Iain. I told him how much I’d loved knowing him, how much I’d enjoyed being his friend, even if we only saw each other in the flesh every few years.
I finished: “I think you’re a brilliant and an honest writer, and much more importantly, because I’ve known lots of brilliant writers who were absolute arses, I think you’re a really good bloke, and I’ve loved knowing you.”
And he wrote back and said good, comforting, sensible things. Goodbyes are few enough, and we take them where we can.
I hoped that he’d get better. Or that he’d have time. He didn’t. Hearing of his death hit me hard.
If you’ve never read any of his books, read one of his books. Then read another. Even the bad ones were good, and the good ones were astonishing.

/Neil Gaiman, 10.06.2013./

 

Vjeran Stojanac, 10.06.2013.