Elitne postrojbe londonske sviračke scene 80ih na jednom od vrhunaca, tada vrlo trendy i mainstream acid jazz movementa ( da, bilo je godina i kad je jazz bio mainstream ) kao ovotjedne nezaboravne vatre.
Moram zalipit ovakav spisak:
Working Week
Juliet Roberts – vocals
Simon Booth – guitars
Larry Stabbins – tenor and soprano saxophone and flute
“October”, drugi album sastava U2 napušta uhodane novovalne klišeje koji su obilježili nastupni uradak “Boy”, te u sprezi sa neizbježnim sviralačkim i tekstopisačkim napretkom rezultira zrelim, te uz četiri godine mlađeg “Unforgettable Fire” zasigurno najkvalitetnijim albumom sastava. Dodatnu mu težinu daje i konceptualna zaokruženost temeljena na duhovnosti i religiji. Ukoliko vam ne smeta nešto ‘tamnija’ zvučna slika no što ste navikli kad je u pitanju U2, ovaj bi izbor za vas, posebice za one s predrasudama prema Bonu i društvu mogao biti pravo otkrivenje.
Iako krajnje podcjenjeni, Thin White Rope su ostavili dubok trag na glazbenoj sceni, što se najbolje vidi u činjenici da je njihova valorizacija uslijedila tek nakon prestanka djelovanja. Jednostavno, bili su stoner prije stonera, desert rock prije Giant Sanda i Calexica, grunge prije grungea, alter country prije no što je zaživio termin ‘No Depression’. Njihov je silovit, mračan i agresivan zvuk uz nadrealne stihove Guy Kysera stvorio jednu snovidnu pustinjsku domenu u kojoj se poput dana i noći izmjenjuju slike ekstaze i užasa. Album ‘Sack Full of Silver’ možda ponajbolje opisuje rečeno!
