KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Tribute to Jeffrey Lee Pierce

20:00–22:10 Subota 7.7.2018.

Da nije platio danak razuzdanom životu, 27. lipnja bi Jeffrey Lee Pierce napunio 60 godina. Ovo je ‘tribute to’ izdanje eXita posvećeno njegovom naslijeđu, u viđenju njegovih suradnika i prijatelja!

Da kojim slučajem nije umro relativno mlad koncem ožujka 1996., Jeffrey Lee Pierce bi 27.lipnja napunio šezdeset godina.

U svakom slučaju, nepuna četiri desetljeća života i više od dvadesetak godina stvaralaštva rezultiralo je pozamašnim i impozantnim glazbenim opusom!

Već sredinom sedamdesetih će Jeffrey uz podršku Briana Tristana (poznatijeg kao Kid Kongo Powers) utemeljiti prvu postavu svojeg životnog projekta, kultnog sastava The Gun Club. Bend će tijekom naredna dva desetljeća djelovati uz povremene prekide u radu te u brojnim postavama,snimivši sedam izvrsnih albuma (od kojih je vrijedno spomenuti prvijenac Fire of Love (1981.), Miami (1982.), Mother Juno (1987.) te posljednji Lucky Jim (1993.)), kao i brojne singlove.

Također, ostvario je i brojne kolaboracije, a 1985. objavljuje i dva samostalna albuma, Flamingo i Wildweed.

Nažalost, Jeffrey je bio jedan od onih koji su, povevši se za rock’n’roll krilaticom o brzom i intezivnom životu otišli prerano. Posljednjeg dana ožujka 1996. plaća danak dugogodišnjoj ovisnosti o heroinu i alkoholu. Kao razlog smrti navedeno je moždano krvarenje.

In early 1996, he went to Japan, and right before he left, he and I were at his mom’s in LA writing songs. He seemed in really good health—sometimes he wasn’t in such good health, sometimes he could barely walk because he was so fucked up. When he came back from Japan, he left me a couple of messages on my answering machine. He sounded completely out of his mind, though not like he was drunk. It was strange, like he’d gone crazy; finally I got hold of someone, and she told me Jeffrey had come back, that he’d been drinking while he was gone, his liver had poisoned his system, and he was experiencing dementia. The hospital turned him away saying, there’s nothing we can do for him, his liver’s shut down, he’s dying. After this, I get a call from him; he was up in Utah and he sounded normal. And I said, what the hell, man, everyone’s saying you’re going to die. And he said, they always say that. And a week later, he fell into a coma and died.

/Mark Lanegan/

He looked increasingly ill, I mean, we all did, but Jeffrey looked particularly so. His pallor, you know. He was physically suffering. And then he went to Japan. I think he got involved in some kind of relief work … Helping earthquake victims. This seemed to have a positive effect on him, you know, spiritually. Then he went back to the States. The phone calls that I got from him there, he seemed really well. Or comparatively well. And happy, you know. And then, I think, Henry Rollins phoned me to tell me that he died.

/Nick Cave/

Tek dva sitna detalja – Jeffrey Lee Pierce je gostovao pri snimanu albuma Let Love In (1994.) Nicka Cavea & The Bad Seedsa, a za Marka Lanegana je napisao rudimentarnu verziju pjesme Kimiko’s Dream House, koja će se konačno naći na albumu Field Songs iz 2001.

Petnaestak godina nakon Jeffreyjeve prerane smrti njegovi bliski prijatelji i suradnici  (između ostalih Nick Cave, Mark Lanegan, David Eugene Edwards, Steve Wynn, Mick Harvey i drugi) snimaju dva posvetna albuma sastavljena kako od skladbi iz The Gun Club faze i sa samostalnih albuma, tako i onih prethodno neobjavljenih.

Ove su snimke ugledale svjetlo dana na tribute to albumima We Are Only Riders (2010.) i The Journey is Long (2012.), te sačinjavaju okosnicu ovotjednog posvetnog izdanja emisije eXit. Možda ovakav pristup neće naići na odobravanje zadrtih Jeffreyjevih fanova (među kojima je i potpisnik ovih redaka), no najbolji je način kojim se može ovjekovječiti njegov uistinu ogroman ali nažalost rijetko spominjan utjecaj na ostatak glazbene scene.

Jeffrey Lee Pierce Sessions Project:  We Are Only Riders/The Journey Is Long (2010./2012.)

01 Nick Cave – Ramblin’ Mind 3:10
02 Mark Lanegan – Constant Waiting 3:40
03 The Raveonettes – Free To Walk 3:02
04 Debbie Harry – Lucky Jim 4:06
05 Lydia Lunch – My Cadillac 4:42
06 David Eugene Edwards – Ramblin’ Mind 3:43
07 The Sadies – Constant Waiting 3:20
08 Isobel Campbell & Mark Lanegan – Free To Walk 2:54
09 Lydia Lunch – St. Marks Place 2:52
10 Crippled Black Phoenix – Bells On The River 7:53
11 Cypress Grove – Ramblin’ Mind 4:09
12 Johnny Dowd – Constant Waiting 2:18
13 Nick Cave & Debbie Harry – Free To Walk 3:09
14 Mick Harvey – The Snow Country 3:54
15 David Eugene Edwards & Crippled Black Phoenix – Like A Mexican Love 6:08
16 Lydia Lunch & The JLP Sessions Project – Walkin’ Down The Street (Doin’ My Thing) 6:32
17 Nick Cave – City In Pain 4:02
18 Hugo Race – I’m Going Upstairs 4:07
19 Steve Wynn – From Death To Texas 4:05
20 Mark Lanegan & Isobel Campbell – The Breaking Hands 4:23
21 Bertrand Cantat, Pascal Humbert, Warren Ellis, Cypress Grove – Rose’s Blues 3:00
22 Thalia Zedek & Chris Brokaw – Zonar Roze 2:52
23 Cypress Grove – L.A. County Jail Blues 3:18
24 Barry Adamson – I Wanna Be You 4:14
25 Mick Harvey – Sonny Boy 2:49
26 Vertical Smile (4) – Book Of Love 3:39
27 Astro-Unicorn – Body And Soul 4:45
28 Lydia Lunch – The Brink 3:34
29 Nick Cave & Deborah Harry – The Breaking Hands 2:18
30 Tex Perkins & Lydia Lunch – In My Room 3:58
31 Tav Falco’s Panther Burns – The Jungle Book 3:55
32 Mick Harvey – St. Mark’s Place 4:56
33 The Jim Jones Revue – Ain’t My Problem Baby 3:22

 

autor: Vjeran Stojanac, 06/07/2018

, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

Christian Williams / Acoustic Architecture

31/07/2015.

Prvi dio današnje emisije donosi presjek kroz stvaralaštvo američkog gothic-folk kantautora Christiana Williamsa, inače svestranog umjetnika koji je ujedno bavi i slikarstvom te eksperimentalnom glazbom. U nastavku eXita možete poslušati podcast emisije Into the Music: Acoustic Architecture, izvorno emitirane na australskoj radijskoj postaji ABC Radio National. Ovdje je riječ je o odnosu zvuka i prostora, odnosno svih parametara koji ih određuju, mijenjanjući tako doživljaj prijema određenog akustičnosg signala. No, to je tek dio priče, pošto će biti govora i o mnogo slobodnijim vizijama koje graniče s fantastikom, a tiču se arhitektonskih oblika u formi funkcije zvučnih valova. Drugim riječima, granice prostora ne samo što definiraju konačni oblik zvučnog signala, već ih on sam može oblikovati, pa makar i u samoj teoriji.

Suzanne Vega

20:00–21:15 Subota 18.7.2020.

Večeras bez obaveza i žurbe, Suzane Vega!

Spacemen 3/Hurricane Sandy and its Impact on N.Y.C.

31/10/2012.

Malo o Spacemen 3, malo o New Yorku (povodom Sandyja, naravno). Dobra je vijest da se eXit, kao i uvijek u ovo doba godine, vraća onim pljuvačkim, provokativnim i politički nekorektnim najavama!

Firewater

11/03/2016.

Firewater je sastav koji nažalost uglavnom zaluta na nepredviđene lokacije, ili ga još gore zamjenjuju s istoimenim projektom nedostojnim pažnje. No, sve ono što je Tod A. napravio u ova dva desetljeća po raspuštanju svojeg prethodnog benda Cop Shoot Cop je itekako dojmljivo, unikatno, i bez lažne skromnosti presavršeno! Postići tako odmjeren a efikasan konflikt osobne vizije, punka, folka i cabareta nije banalnost omogućena svima, posebice ne onim sličnim, razvikanim imenima koja prednjače na globalnoj nezavisnoj sceni.

Tjedna rotacija

Arhiva

DARKSIDE / Spiral

THE SHAMEN / Boss Drum (1992)

JAMES BLAKE / Say What You Will

SETH TROXLER / Rhythm Control

DON ELLIS / Tears of Joy (1971)

SIKTER / My Music (2005)