
JAMES BLAKE / Assume Form
James Blake, producent i glazbenik koji je suptilno utjecao na sve moderne žanrove, novim album ponovno pomiče granice suvremenog stvaralaštva….
Indie. Dream. Pop.
Postoji stav. Stav koji nije nužno isklesan od ideala. Stav kojemu uzrok nije inat, otpor, ponos. Već nešto puno pragmatičnije i zrelije: iskustvo. Biti neovisan, raditi sve sam, uzdati se u svoje znanje i uložiti mnogostruku energiju da prevrneš neku stepenicu “the hard way”.
Smjer je to u kojem je krenula ekipa okupljena oko protagonsita današnje priče. Bend koji se nije uklapao ni u mainstream ni u alternativu. Ekipa koju su jednako čudno gledali radijski DJ-i i organizatori underground koncerata.
Iz ekipe koja se nije uklapala u klišeje, koja je bila previše anglofilski nastrojena za domaće medije, a premekanoga i too-radio-friendly zvuka za TRUE alternativce, iskočio je jedan nemirni kreativac, koji nije mogao čekati treću reinkarnaciju svog matičnog kolektiva.
Postoji san. San u kojem glazba nema granica. Onih granica u umovima ljudi. Upravo takav jedan san i dalje sanja Valdet Luboteni, frontmen i tekstopisac labinskih The Orange Strips, benda koji već preko desetljeća djeluje u gore opisanom raskoraku.
Bendovi usporavaju, hiberniraju, uzimaju čik-pauze, ali snovi ne posustaju. Neki su članovi kolketiva strpljviji, smireno čekaju iduće penjanje na stage, a drugi su brži, kreativniji i nemirniji. Imaju tu predivnu potrebu izbacivati iz sebe melodijske i tekstualne divote koje im se roje u glavi i prstima. Na tom tragu Luboteni je s tadašnjim glazbenim, a danas vizualnim i duhovnim suradnikom, Dinom Santalezom (Pridjevi) formirao projekt Trees of Maine, kako bi spriječio prelijevanje vlastitog kreativnog rezervoara. Prošlo je neko vrijeme, Dino se posvetio Pridjevima, a Valdet je polako snimao ton po ton, sastavljao melodiju po melodiju, filigranirao aramžmane i – prilično samozatajno – zgotovio dugosvirajući prvijenac svoga side-projekta.

Postoji glazba. Postoji i nešto što se zove “pop”. Trees of Maine je pop. Na prvo, drugo i sedmo uho. Poetika sazrijevanja u provincijskom gradu, dovršetak borbi s ostarijelim adolescentskim demonom, nikada do kraja ispričane priče o prošlim, sadašnjim i budućim međuljudskim vezama, slobodno mogu biti preslikane na ulice Philadelphije, Glasgowa, Brightona, ali jednako tako i Siska, Trogira ili Labina.
Glazbeno, “False Dawns” je savršeno skrojen spoj “trubadurske” akustike i nenametljive, gotovo organske elektro sintetike. Svaka pjesma varijacija je pop struktura na koje su naše uši toliko navikle, bez obzira bježale one u up-tempo ili se saplitale o usporene, dvoznamenkaste BPM-e. Dugujući jednako REM-u i Wilcu koliko i Oasisu i Radioheadu, ovaj je album i više nego dostojna zamjena u (možda i predugom) čekanju na nove Stripse, pokazujući drugo, ništa manje zanimljivo i kreativno lice Valdeta Lubotenija.
autor: Borjan Batagelj, 08/11/2016
A Tribe Called Quest / We Got It from Here… Thank You 4 Your Service
Jah Wobble and The Invaders of the Heart – Everything Is No Thing
Arhiva

James Blake, producent i glazbenik koji je suptilno utjecao na sve moderne žanrove, novim album ponovno pomiče granice suvremenog stvaralaštva….

Claremont 56 head honcho Paul ‘Mudd’ Murphy, Alex Searle i Patrick Dawes su Hillsade, jam projekt nastao u pandemijskom lockdown ludilu, i slušamo ih ovaj tjedan kao najbolju novu glazbu.

Supersvježi karipsko, ekvatorijalno, tropikalijski, afrobeat i italo biser direkt iz Napulja.

Album pravog ljetnog zvuka, sa svakim tonom na pravom mjestu, skoro odšaputan, kroz zube izgovorenim duhovitim frazama tipa “I see people come in twos, just like breasts do” or “Remember when we broke into the park and you got laid and I watched and you said that was fine.”, drži nas ovaj tjedan pripravne u svom cjelovitom obliku u utorak u 9:00h i četvrtak u 17:00h.
playlist