Indie. Dream. Pop.
Postoji stav. Stav koji nije nužno isklesan od ideala. Stav kojemu uzrok nije inat, otpor, ponos. Već nešto puno pragmatičnije i zrelije: iskustvo. Biti neovisan, raditi sve sam, uzdati se u svoje znanje i uložiti mnogostruku energiju da prevrneš neku stepenicu “the hard way”.
Smjer je to u kojem je krenula ekipa okupljena oko protagonsita današnje priče. Bend koji se nije uklapao ni u mainstream ni u alternativu. Ekipa koju su jednako čudno gledali radijski DJ-i i organizatori underground koncerata.
Iz ekipe koja se nije uklapala u klišeje, koja je bila previše anglofilski nastrojena za domaće medije, a premekanoga i too-radio-friendly zvuka za TRUE alternativce, iskočio je jedan nemirni kreativac, koji nije mogao čekati treću reinkarnaciju svog matičnog kolektiva.
Postoji san. San u kojem glazba nema granica. Onih granica u umovima ljudi. Upravo takav jedan san i dalje sanja Valdet Luboteni, frontmen i tekstopisac labinskih The Orange Strips, benda koji već preko desetljeća djeluje u gore opisanom raskoraku.
Bendovi usporavaju, hiberniraju, uzimaju čik-pauze, ali snovi ne posustaju. Neki su članovi kolketiva strpljviji, smireno čekaju iduće penjanje na stage, a drugi su brži, kreativniji i nemirniji. Imaju tu predivnu potrebu izbacivati iz sebe melodijske i tekstualne divote koje im se roje u glavi i prstima. Na tom tragu Luboteni je s tadašnjim glazbenim, a danas vizualnim i duhovnim suradnikom, Dinom Santalezom (Pridjevi) formirao projekt Trees of Maine, kako bi spriječio prelijevanje vlastitog kreativnog rezervoara. Prošlo je neko vrijeme, Dino se posvetio Pridjevima, a Valdet je polako snimao ton po ton, sastavljao melodiju po melodiju, filigranirao aramžmane i – prilično samozatajno – zgotovio dugosvirajući prvijenac svoga side-projekta.
Postoji glazba. Postoji i nešto što se zove “pop”. Trees of Maine je pop. Na prvo, drugo i sedmo uho. Poetika sazrijevanja u provincijskom gradu, dovršetak borbi s ostarijelim adolescentskim demonom, nikada do kraja ispričane priče o prošlim, sadašnjim i budućim međuljudskim vezama, slobodno mogu biti preslikane na ulice Philadelphije, Glasgowa, Brightona, ali jednako tako i Siska, Trogira ili Labina.
Glazbeno, “False Dawns” je savršeno skrojen spoj “trubadurske” akustike i nenametljive, gotovo organske elektro sintetike. Svaka pjesma varijacija je pop struktura na koje su naše uši toliko navikle, bez obzira bježale one u up-tempo ili se saplitale o usporene, dvoznamenkaste BPM-e. Dugujući jednako REM-u i Wilcu koliko i Oasisu i Radioheadu, ovaj je album i više nego dostojna zamjena u (možda i predugom) čekanju na nove Stripse, pokazujući drugo, ništa manje zanimljivo i kreativno lice Valdeta Lubotenija.
autor: Borjan Batagelj, 08/11/2016
A Tribe Called Quest / We Got It from Here… Thank You 4 Your Service
Jah Wobble and The Invaders of the Heart – Everything Is No Thing
Arhiva
Grantov ‘The Argument’ nipošto nije neprobavljivi ‘bučkuriš’, niti nekakav prepotentni konceptualni album tipa Townshendovog ‘Tommyja’, ‘Bat Out from Hell’ Meat Loafa ili Watersovog ‘The Walla’, kako bi već neupućeni pojednici mogli pomisliti, nego skladno, pitko, i na koncu jedno od najdomljivijih ostvarenja tekuće nam 2013. Uvjerite se zašto!
Pretpostavljam da poznavateljima Caveova djela neće promaći ne baš sitan detalj iz naslova: nenavođenje naziva njegovog pratećeg sastava The Bad…
Iskusni kanadski DJ i producent nakon deset godina ima novi album na kojem se vraća dobro provjerenoj formuli po kojoj fuzira ironični electroclash sa techno i synth-pop estetikom.
Poput blizanaca rodjenih malo prije i poslije ponoći(samim tim i na različiti dan), i mi vam donosomo svojevrsni presedan u kategoriji album tjedna, novi Tortoise najavljen za sljedeću godinu prezentiramo vam krajem ove, jer ovi futuristi i vizionari ništa manje ni ne zaslužuju! Neka vas ne zavara Neven Ciganović na naslovnici albuma, stari dobri Tortoise su i dalje stari i dobri, uvjerite se u to već ove srijede i subote od 15.00!!
playlist
