
SAMPHA / Lahai
Još jedan kandidat za album godine?
– gospodski jazz nalik na dječju igru –

Neke već poznate zvukove, već poznate stilove, kako god ih zvali ili čuli, kad ih u svoje prste uzme bivši PiL-ov basist Jah Wobble uvijek dobivaju neku skoro pa duhovnu notu i vrijednost. Ništa drugačiji nije ni album Everything is No Thing, izdan 16.rujna, izrastao na acid-jazz/funk-jazz korijenjima, sa prepoznatljivim pečatom dotičnog pedesetosmogodišnjeg gospodina neiscrpne životne i sviračke energije. Jazz izričaj je srce albuma, što mu zapravo daje potrebnu slobodu i odriješene ruke da nas iznimno lako uspijeva odvuči daleko od mjesta gdje trenutno fizički jesmo i od mjesta gdje pripadamo. Ovaj album za razliku od mnogih u Wobbleovoj pjesmarici, koja uzgred rečeno broji 30+ studijskih albuma, odiše različitosti no eksperimenti su svedeni na minimum, skladbe su čvrste i konkretne.
Jah Wobble je radilica koji je ove godine izdao 2 studijska albuma za koje znamo, a ne bi nas čudilo kad bi do kraja godine saznala za još štagod propuštenog: Everything is No Thing sa uvijek prisutnom, evoluirajućom Invaders of the Heart pratnjom i Celtic Vedic kao Dub Trees, suradnja sa Youthom iz Killing Joke. Dvostruka kompilacija In Dub je također ove godine izdana sa nekoliko novih skladbi. Everything is No Thing je prvo i nadamo se ne zadnje izdanje na Jah Wobble Records labelu.
Sveprisutni gdin Tony Allen iza bubnjeva, Youth kao suproducent, klavijaturist i tko zna što već ne, Nick Turner (ex. Hawkwind) samo su neki od imena ljudstva koje je začinilo i oplemenilo album.
Jah Wobble je uvijek bio zanimljiv, inovativan i vanserijski glazbenik koji se nije libio istraživati, p(r)okušavati, griješiti i uspijevati. Čini se da sve što proizvede ima besraman pečat čiste i istinske ljubavi, kako prema životu tako napose prema glazbi uopće bez obzira na boju, ritam i okus, a okus koji ostavlja ovaj album je iznimno sladak i vuče na još.

autor: Ivan Poljicanin, 02/11/2016
Arhiva
Dvadeset dugosvirajućih projekata u pedeset godina karijere je uistinu impozantna brojka, kojom se rijetki mogu pohvaliti. Imajući to u vidu, Marianne Faithfull i njen najnoviji album ‘Give My Love to London’ su i više nego zahvalan izbor za aktualni album tjedna, posebice kad se u obzir uzme činjenica da je riječ o izvrsnom, atmosferičnom uradku kojemu su doprinos dala i zvjezdana imena poput Nicka Cavea, Steve Earlea, Rogera Watersa ili Warrena Ellisa. I tek još jedna napomena tehničke prirode – od ovog tjedna ciklus rotacije ‘albuma tjedna’ jest od subote do subote, uz emitiranje subotom u 15.00 h, te reprizno srijedom u 14.00 h.

Bon Iver u četiri godišnja doba. Zimska For Ema, proljetni Bon Iver, vibrantno ljetni 22 i na rubu jeseni, I comma I. Album službeno vani 30. kolovoza, digitalno izdanje nekoliko tjedana prije.

Album svima znan u notu, u jednom sasvim drugačijem izgledu. Današnja jazz elita u do kraja slobodnoj interpretaciji klasika. Prvi ovogodišnji album tjedna kao apetiser.
playlist