
LITTLE SIMZ / GREY Area
Ovog tjedna u terminima koji su inače rezervirani za album tjedna sviramo album godine po izboru KLFM kolektiva.
– gospodski jazz nalik na dječju igru –

Neke već poznate zvukove, već poznate stilove, kako god ih zvali ili čuli, kad ih u svoje prste uzme bivši PiL-ov basist Jah Wobble uvijek dobivaju neku skoro pa duhovnu notu i vrijednost. Ništa drugačiji nije ni album Everything is No Thing, izdan 16.rujna, izrastao na acid-jazz/funk-jazz korijenjima, sa prepoznatljivim pečatom dotičnog pedesetosmogodišnjeg gospodina neiscrpne životne i sviračke energije. Jazz izričaj je srce albuma, što mu zapravo daje potrebnu slobodu i odriješene ruke da nas iznimno lako uspijeva odvuči daleko od mjesta gdje trenutno fizički jesmo i od mjesta gdje pripadamo. Ovaj album za razliku od mnogih u Wobbleovoj pjesmarici, koja uzgred rečeno broji 30+ studijskih albuma, odiše različitosti no eksperimenti su svedeni na minimum, skladbe su čvrste i konkretne.
Jah Wobble je radilica koji je ove godine izdao 2 studijska albuma za koje znamo, a ne bi nas čudilo kad bi do kraja godine saznala za još štagod propuštenog: Everything is No Thing sa uvijek prisutnom, evoluirajućom Invaders of the Heart pratnjom i Celtic Vedic kao Dub Trees, suradnja sa Youthom iz Killing Joke. Dvostruka kompilacija In Dub je također ove godine izdana sa nekoliko novih skladbi. Everything is No Thing je prvo i nadamo se ne zadnje izdanje na Jah Wobble Records labelu.
Sveprisutni gdin Tony Allen iza bubnjeva, Youth kao suproducent, klavijaturist i tko zna što već ne, Nick Turner (ex. Hawkwind) samo su neki od imena ljudstva koje je začinilo i oplemenilo album.
Jah Wobble je uvijek bio zanimljiv, inovativan i vanserijski glazbenik koji se nije libio istraživati, p(r)okušavati, griješiti i uspijevati. Čini se da sve što proizvede ima besraman pečat čiste i istinske ljubavi, kako prema životu tako napose prema glazbi uopće bez obzira na boju, ritam i okus, a okus koji ostavlja ovaj album je iznimno sladak i vuče na još.

autor: Ivan Poljicanin, 02/11/2016
Arhiva

Ovog tjedna u terminima koji su inače rezervirani za album tjedna sviramo album godine po izboru KLFM kolektiva.

Lepršavi sedmi album francuskih indie pop prvaka naš je posljednji ovogodišnji album tjedna.
Izgleda da je 2013. godina neočekivanih i iznenađujućih povrataka. Na svojem je početku iznjedrila dva desetljeća očekivani m b v sastava My Bloody Valentine (upravo tako – od objave Lovelessa je prošlo više od dvadesetidvije godine), da bi pred sam nastup ljeta iz rukava izvukla još jedan predugo očekivani uradak, Slow Summits glasgovskih The Pastelsa.

Albumi od kojih ne očekuješ ništa, a dobiješ sve, dio drugi.
playlist