THE THE / Dusk (1993.)

Dusk je čista hipnoza i veliko je pitanje koliko daleko bi Matt Johnson otišao da nije napravio kardinalnu grešku koja se dogodila još nekim njegovim kolegama iz istih krajeva ( Elvis Costello, U2 … ). Odlazi po inspiraciju u Ameriku , stavlja stetson na glavu i izdaje Hanky Panky užas.

Matt Johnson je u vrijeme izlaska albuma “Dusk” bio već fino etablirano ime britanske i svjetske pop scene. Više od deset godina karijere, nekoliko oficijelnih i manje oficijelnih izdanja, gomila gostujućih muzičara koja je protutnjala kroz koncertne i studijske postave benda, nekoliko ozbiljnih Top40 singlova. Taj donekle definiran i prepoznatljiv, mračni, synth-pop zvuk kojeg je Johnson kroz svoje projekte razvijao do ovog albuma ovdje se radikalno mijenja i sa sintetiziranog zvuka i tvrdih ritam mašina stvara jedno od najpamučnijih komada glazbe ikad.
Uz najdužeg suradnika, Johnny Marr-a i pravu elitu gostujućih muzičara (Danny Thompson, Bruce Smith, Vinnie Colaiuta …) te uz vlastite briljantne glazbene ideje i produkciju, Johnson, sa svojim šestim albumom, postavlja potpuno nove standarde britanske glazbe.
Jako malo glazbenih genijalaca bi imalo hrabrosti skoro sve songove na albumu oblikovati na osnovu iste bas linije. Šarati tempom i ugođajem, srećom i tugom, ljubavlju i mržnjom u koji sekund preko 40 minuta, ne dajući slušatelju nikakve šanse da nakon prvog slušanja, isti tren, ne učini to opet. Stavi na prvu stvar i stisne play.
Dusk je čista hipnoza i veliko je pitanje koliko daleko bi Matt Johnson otišao da nije napravio kardinalnu grešku koja se dogodila još nekim njegovim kolegama iz istih krajeva ( Elvis Costello, U2 … ). Odlazi po inspiraciju u Ameriku , stavlja stetson na glavu i izdaje Hanky Panky užas. I očito zaboravlja što je to taj jedinstveni english settlement.

“True Happiness This Way Lies” – 3:10
“Love Is Stronger than Death” – 4:38
“Dogs of Lust” – 3:09
“This Is the Night” – 3:50
“Slow Emotion Replay” – 3:55
“Helpline Operator” – 4:48
“Sodium Light Baby” – 3:45
“Lung Shadows” – 4:34
“Bluer Than Midnight” – 3:43
“Lonely Planet” – 5:27

PARAF / Zastave (1984.)

21/04/2015.

“Zastave” su trauma koja još odzvanja. Sve je na tom albumu bilo neobično, sasvim drukčije od svima nam poznatog ostatka domaće glazbene scene – od zlaćanog omota na kojemu je dominirala zastava omotana oko stijega, preko dizajna realiziranog od strane upravo pri Neue Slowenische Kunstu uspostavljenog studija Novi Kolektivizam, precizne a opet prigušene i baršanste produkcije Alda Ivančića, pa do samih pjesama koje kao da nisu pripadale svojem vremenu… ili bolje kazati, spajale su neko mitsko, nedefinirano vrijeme sa vizijama idealizirane prošlosti i lažne budućnosti.

DR. DRE / The Chronic (1992)

15:00–16:00 Nedjelja 11.2.2024.

Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’

MARK LANEGAN / Blues Funeral (2012)

15:00–16:00 Nedjelja 27.2.2022.

Otišao je još jedan junak grunge generacije. Posljednji pozdrav Marku Laneganu.

THIN WHITE ROPE / Sack Full Of Silver (1990.)

29/10/2014.

Iako krajnje podcjenjeni, Thin White Rope su ostavili dubok trag na glazbenoj sceni, što se najbolje vidi u činjenici da je njihova valorizacija uslijedila tek nakon prestanka djelovanja. Jednostavno, bili su stoner prije stonera, desert rock prije Giant Sanda i Calexica, grunge prije grungea, alter country prije no što je zaživio termin ‘No Depression’. Njihov je silovit, mračan i agresivan zvuk uz nadrealne stihove Guy Kysera stvorio jednu snovidnu pustinjsku domenu u kojoj se poput dana i noći izmjenjuju slike ekstaze i užasa. Album ‘Sack Full of Silver’ možda ponajbolje opisuje rečeno!