MARK LANEGAN BAND / Gargoyle (2017.)
Možda ovo i nije Markov najbolji album, ali unatoč ritmičkoj i glazbenoj slici koja priziva krautrock i britanski dark electro iz ranih 80-ih, ne gubi ništa od znakovite mračne snage i mističnosti!
“We wanted ‘HI VIZ’ to feel like a real party mix, rather than a traditional album that’s a bunch of separate songs in a row,”
Julian Hamilton i Kim Moyes upoznali su se 1995. na Sydney Conservatorium of Music gdje su studirali klasičnu glazbu. Ubrzo su otkrili da dijele zajedničke sklonosti prema synth, electro i techno glazbi.
Prvi album Beams objavljuju 2005, a zatim slijedi veliki uspjeh 2008. s pločom Apocalypso. Jednako dobra bila je i Pacifica 2012. nakon čega je uslijedila šestogodišnja pauza. Povratnički Hi Viz zvuči kao soundtrack ludog izlaska nakon kojega se baš i ne sjećate gdje ste sve bili i što ste sve radili, ali ste pri tom sigurni da vam je bilo itekako lijepo.
The Presets su poznati i po svojim energičnim live nastupima, zbog kojih su ih Daft Punk pozvali da im otvaraju nastupe tijekom australske NeverEverLand turneje. Pa ti vidi. I Pleši!
| 1. | “Knuckles” | 3:29 | |
| 2. | “Do What You Want” | 3:01 | |
| 3. | “Martini” | 4:00 | |
| 4. | “Beethoven” | 4:12 | |
| 5. | “Downtown Shutdown” | 5:16 | |
| 6. | “Out of Your Mind” (featuring Alison Wonderland) | 3:04 | |
| 7. | “Tools Down” | 4:33 | |
| 8. | “Feel Alone” | 5:41 | |
| 9. | “Brains” | 1:57 | |
| 10. | “Are You Here?” (featuring DMA’s) | 5:23 | |
| 11. | “14U+14Me” | 4:54 | |
| 12. | “Until the Dark” |
autor: Ante Marković, 13/06/2018
Arhiva
Možda ovo i nije Markov najbolji album, ali unatoč ritmičkoj i glazbenoj slici koja priziva krautrock i britanski dark electro iz ranih 80-ih, ne gubi ništa od znakovite mračne snage i mističnosti!
Ovaj album zbunjuje i to ne toliko u melodijskom smislu koliko u izvedbenom i aranžerskom pristupu. Nepobitno je da je obnovljena suradnja Sheehyja i Valda prizvala nikad posve upokojenu sablast Dream City Film Cluba, mada sveukupni doživljaj više i nije toliko temeljen na onom neizbježnom gitarskom štihu. Naprotiv, ovim uratkom dominira sintetički zuvk klavijatura, a ono što mu daje dodatnu notu kataklizmiče neizbježnosti s jedne, te halucinatorne snovidnosti s druge strane jest strogo restriktirani ritam koji se javlja u povremenim naletima, ne kao nositelj čitave konstrukcije već više kao dobro došao priloženi efekt. Spomenemo li još jednom pridjev ‘apokaliptičko’, te neumitnu distopiju koju Sheehy i Vald zdušno naglašavaju na službenom web sjedištu projekta, ukupni se dojam lagano zaokružuje.

Očekujući nova glazbena izdanja, u rubrici Album tjedna slušamo drugi najbolji prošlogodišnji album po izboru KLFM kolektiva.
playlist