Ovog vas tjedna Soda Fountain vodi u šetnju kroz uglavnom bezlične i nezanimljive devedesete. Barem su mediji svojim forsiranjem isključivo dva trenda; grungea i britpopa stvorili takav dojam. Mada, bilo je u toj dekadi i zanimljivih pojava, genijalnih autsajderskih imena koja izbjegavju kategorizaciju. A to je, ne zaboravimo, i vrijeme kada alt. country konačno izlazi iz ormara!
Od devedesetih se u glazbenom smislu mnogo očekivalo. U prvom redu, socijalna i politička kretanja su ubrizgala dozu optimizma i nove energije, što je trebalo ostaviti traga i u domeni popularne kulture. Dalje, osamdesete su, započevši procese ‘revivala’, odosno kreiranja nove glazbe na ostavštini šezdesetih postavile temelje za slične trendove u nadolazećem vremenu.
No, općenito gledajući, ta je dekada zakazala. Spomenute globalne promjene su pokazale svoje drugo, skriveno lice, obojivši njezin sam početak blagim tonovima depresivne sive. Također, ‘revival’, koji je u osamdesetima djelovalo kao fantastičan i sveprimjenjiv obrazac sada već postaje vlastita karikatura. Konkretno se to odnosi na dva najzastupljenija trenda – grunge i brit-pop. Prvi se oslanjao na naslijeđe europskog hard rock zvuka sedamdesetih, spareno s prekooeanskom nezavisnom punk i HC scenom, dok je ovaj potonji produkt recikliranja glam rocka i najranijeg otočkog revivala (The Smiths, House of Love, Stone Roses).
Jednostavno, polet koji je krasio takve i više nego uspjele pokušaje iz osamdesetih (spomenimo američki Paisley Underground, pa i No Depression) sada već postaje stereotip i nužnost. Grunge stoga nije spontani pokušaj, već neka vrsta opsesije, te je svako ime koje je svoj probitak doživjelo u ranim devedesetima (a bar imalo držalo do sebe) moralo barem nominalno proći takvu fazu). Srećom, bilo je časnih i vrijednih iznimki, primjerice Nirvana (kojoj će mnogi bezrazložno spočitati razvikanost i hiperpopularnost) koja, unatoč činjenici što je masa doživljava kao nekakav stereotip grungea, svoje korijene ima u nezavisnoj Lo-Fi sceni osamdesetih (Beat Happening, Half Japanese, Vaselines etc).
Nirvana, “in Utero” tour, 1994.
01 Botanica – Malediction 02 Sebadoh – Skull 03 Giant Sand – Neon Filler 04 Pulp – The Fear 05 Soul Coughing – Moon Sammy 06 Marianne Faithfull – Flaming September 07 Uncle Tupelo – The Long Cut 08 Calexico – Trigger 09 Lisa Germano – Victoria’s Secret 10 Drugstore – Starcrossed 11 Carter USM – England 12 Pale Saints – Ordeal 13 Belle & Sebastian – We Rule The School 14 Pavement – In The Mouth A Desert 15 Nirvana – Frances Farmer Will Have Her Revenge On Seattle 16 dEUS – Nine Threads 17 Mark Lanegan – Boraccho 18 Sixteen Horsepower – Harm’s Way 19 Julian Cope – Soul Desert 20 Current 93 – All The Pretty Little Horses 21 Oasis – Shakermaker 22 Elysian Fields – Jack In The Box 23 Dream City Film Club – Because You Wanted It 24 Levellers – Men-An-Tol 25 Firewater – Bourbon & Division 26 Billy Bragg & Wilco – Ingrid Bergman 27 CAKE – Sad Songs And Waltzes 28 Pink Floyd – Lost For Words 29 Lou Reed – Power AndGlory 30 Rain Tree Crow – Blackwater
Blur, beatlesique roof cocnert at 363 Oxford Street, IX 1995.
Posebna je priča trend alternativnog countryja (riječ je o veoma širokom pojmu), proizašlom kako iz Paisley Undergrounda, tako i No Depressiona, trenda čijim se tvorcima, glasnogovornicima i promotorima može smatrati Uncle Tupelo, bend koji je ne samo uspješno spojio punk, rock i folk, već svojim raspadom izravno položio temelje budućim projektima svojih ključnih članova, odnosno sastavima Son Volt i Wilco.
S ove je strane oceana situacija naizgled slična, mada barem mrvicu pozitivnija. Brit-pop je, unatoč nesretno izabranom imenu ipak svođenje pod nešto širi nazivnik, a njegovi eksponenti stilski bitno raznovrsniji. Tako se primjerice Blur oslanjaju na sastave tipa XTC, Magazine, pa i ska naslijeđe, Suede pak na Roxy Music i Bowiea, Oasis opet na Beatlese, Kinkse i The Who, dok se u slučaju Pulpa mogu razmatrati svi navedeni uzori, no taj je sastav posebna priča.
Bilo je u devedesetima, istina, imena koja su izbjegavala takva svrstavanja, no nažalost nisu ostala zapamćena poput navedenih. Na tlu novog kontinenta, to su unikatni eklektički projekti poput CAKE-a, Firewatera i Soul Coughinga, dok u Britaniji ulogu neshvaćenih genija igraju potpuni anonimusi kakav je, primjerice, Dream City Film Club.
Mnogi će od vas ovaj letimični osvrt pronaći površnim i nedorečenim, što je u redu – smisao ovog teksta jest tek uputiti slušatelja u priloženu “90s” listu. Jer, kao u svakom desetljeću zadnjih šezdesetak godina, popularna je glazba vrludala brojnim putevima i stranputicama, tako da je sve to svesti na nekoliko temeljnih trendova ne samo užasno težak, već zamoran na koncu neuvjerljiv postupak.
No, barem smo zaključili kako su devedesete bile bezlične, bitno manje zanimljive od prethodnih glazbenih desetljeća.
Iza današnje naizgled slušljive i nenametljive liste krije se ne baš uobičajena tematska podloga. Priložene su skladbe posložene tako da u prvom redu vizualiziraju ambijent Kalifornije sredinom šezdesetih, no to je tek postavljanje scene. Lagano silazimo u koloplet tajnih komunikacijskih sustava, socijalne izolacije kao produkta rastućeg kaosa, sveprisutne paranoje, ‘anonimnih zaljubljenika’, dvojbe oko postojanja određenih entiteta koja se reflektira i na vlastitoj egzistenciji, metaforičnog povezivanja entropije u termodinamičkom i informacijskom smislu… Možda je kreiranje Soda Fountaina po Pynchonovom književnom predlošku uistinu prevelik zalogaj, ali od mene ste navikli i na gore stvari. Barem se dupini neće ljutiti!
Četvrtak ujutro, 10.00 h, termin je već poslovično rezerviran za ekletičku, a katkad i tematsku listu zvanu Soda Fountain. Ovog vam se tjedna, pred produljeni vikend nudi mogućnost leta kroz taj šareni, raznoliki i ne uvijek pouzdan svijet zrakoplova i zračnog prometa. Uživajte u ovih 120 minuta skladbi čija je zajednička poveznica statistički najsigurnije prijevozno sredstvo! Good flight!
Mislim, tko će čekati 18. svibnja? To me podsjeća na nekrofile koji čekaju Dan mladosti (pravilnije je reći: Dan umirovljenika). Ili na ratne veterane minhenske bojne koji nisu ni vidjeli obale Isara!
