IGGY POP / Lust For Life (1977.)
Ovo je drugi u nizu Iggyjevih povratničkih albuma., realiziran 1977. u Berlinu uz pomoć Davida Bowiea. To je i povratak rock korijenima u doba ekspanzije punka, trenda kojemu je Iggy neupitno kumovao!
THE BLACK KEYS / Brothers (2010)
Nezaboravne vatre iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Dan Auerbach i Patrick Carney stavili su rock and roll pod skalpel i rastavili ga na njegove organske blues dijelove. Od njih su napravili novo Frankensteinovo čudovište, a iako su imali pet albuma iza sebe, tek je ovaj šesti onaj s kojim je ono pošteno prohodalo. Raspad Patrickova braka umalo je rasturio i bend, ali na kraju su potpisali dotad najvažniji album karijere. Uz sav privatni kaos i zamor od dugogodišnjeg sviranja po barovima i klubovima, The Black Keys su se osjećali potrošeno. Nije pomogla ni produkcija Danger Mousea, možda najpoznatijeg po njegovu hip-hop/pop projektu Gnarls Barkley, koji je pozvan da bi pomaknuo zvuk prethodnog albuma „Attack & Release“ prema top ljestvicama.
Momci su počeli trčati za vlastitim repom i činilo se da je sve manje ljudi raspoloženo čekati da ga uhvate. Uhvatio ga je na kraju Danger Mouse. Iako je na „Brothers“ dobio priliku producirati samo jednu pjesmu, bila je to pokretačka snaga singla „Tighten Up“, prekretnica i lansirna rampa koja je The Black Keys s ovim albumom pogurala u mainstream i otvorila novo poglavlje, pretvorivši „Brothers“ u most do potpune pop-eksplozije albuma „El Camino“ 2011. godine. Ali poglavlje je moglo biti ispisano samo zahvaljujući kvaliteti ostatka, sve zajedno čak 15 pjesama u nešto manje od sat vremena svirke. I dalje se čvrstim stiskom držeći korijena blues rocka, The Black Keys ponekad zakorače na novi teritorij, poput briljantnog gotičkog roadhousea „Too Afraid to Love You“ ili Motown soul obrade „Never Give You Up“.
Iako je „Brothers“ objavljen 2010., njegova kožna jakna od kragne do rukava miriše po sedamdesetima i po dimu upijenom na svirkama Creedence Clearwater Revivala i T. Rexa, a taj se miris širi po svemu – od nježnosti „The Only One“ i „These Days“, preko prljavih gitara „Black Mud“ i seksepilnog falseta „Everlasting Light“, do marširajuće distorzije singla „Howlin’ for You“. U pauzi tankanja kamiona, priuštite si ih na džuboksu.
(Velimir Grgić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| “Everlasting Light” | ||
| “Next Girl” | ||
| “Tighten Up” | ||
| “Howlin’ for You” | ||
| “She’s Long Gone” | ||
| “Black Mud” | ||
| “The Only One” | ||
| “Too Afraid to Love You” | ||
| “Ten Cent Pistol” | ||
| “Sinister Kid” | ||
| “The Go Getter” | ||
| “I’m Not the One” | ||
| “Unknown Brother” | ||
| “Never Give You Up” | ||
| “These Days” |
autor: Ante Marković, 19/02/2025
Vezane objave
Arhiva
PREFAB SPROUT / From Langley Park to Memphis (1988)
Kakav užasan cover. Da sam kupovao glazbu prema omotu, teško da bi mi ovo ušlo u kuću. Čak i ’88. Ali kada je ovo slipnulo u CD player nije izlazilo danima. Pa onda tako godinama. I bez problema funkcionira i ove 2021.
FUGAZI / Repeater (Dischord, 19/04/1990.)
90-e su bile godine kad je scena pisala fanzine, izrađivala flyere, organizirala koncerte (ne baš uvijek solidnih zvučnih performansi), brusila žice i kože, odgovarala britko i dogovorala točno, bez protetskih pomagala komunikacije. Čovjek sa pončom, Oleg Berić, basist prve postave No Commenta, čovjek koji i danas svira i promišlja mudrije i iskusnije, bio je logičan i, usudili bi se reći, jedini izbor za predstavljanje Nezaboravne vatre: Fugazi – Repeater.
DE LA SOUL / 3 Feet High and Rising (1989)
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
