
THE MATTHEW HERBERT BIG BAND / Goodbye Swingtime (2003)
20 godina nakon, podjednako ekstravagantan i umilan, album koji je samo potvrdio genijalnost tog nemirnog duha Matthew Herberta.
Tako to biva kad škot reggae piva. Jedan od najboljih albuma te davne 1997. ali i dugo godina nakon ostaje jedna divna glazbena uspomena i nalazi svoje zasluženo mjesto u ovim našim, osobnim, ladicama koje dijelimo sa vama.
Sin jazz pijaniste Nii Lante Augustus Kwamlah Quaye-a, rano otkriva da nije za školu, radi sve i svašta i u nekom trenu kreće očevim stopama i počinje živjeti glazbu. Ganac u Edinburghu koji je od malih nogu okružen jazzom crpi sve te mirise i boje i sa ovim, prvim, albumom dolazi do dvostruke platinaste tiraže, kako u Americi tako i u Britaniji i ostatku svijeta te osvaja BRIT Awards.
Finley je nakon Mavericka još neko vrijeme plivao u glazbenom biznisu ali nikad nije ponovio ovakav maestralan koloplet songova jedne neopisive atmosfere i tog zlatnog sunčevog sjaja u svakom tonu. To je i dodatan razlog zašto ga biramo i predstavljamo kao vatre ovaj tjedan.
Neki albumi jednostavno nikada ne stare i ostaju bitniji od samih svojih stvoritelja. So..Ride On And Turn The People On.
Četvrtak i nedjelja u 15 sati.
autor: el5egundo, 18/11/2021
Arhiva

20 godina nakon, podjednako ekstravagantan i umilan, album koji je samo potvrdio genijalnost tog nemirnog duha Matthew Herberta.

1995. The Bands, Wowee Zowie, Maxinquaye, Post, Exit Planet Dust, The Return of the Space Cowboy, Donkey Rhubarb, The Great Escape, Clouds Taste Metallic, (What’s the Story) Morning Glory?..
playlist