Tema ovotjedne emisije Soda Fountain je oblikovana po očito uspjelim prethodnim “tribute to” izdanjima posvećenim Jacquesu Brelu, Sergeu Gainsbourgu te Neilu Youngu… Drugim riječima, u pitanju je posvetna dvosatna lista u sjećanje na jedan od najvećih i najutjecajnih rock sastava ikad – The Clash!
Bez pretjeranog pametovanja – slijedi jedno razigrano, barsko-alkoholnim ambijentom nabijeno izdanje Soda Fountaina. Termin se uostalom savršeno poklapa s blagdanom Sv. Patricka, pa priloženu listu možete shvatiti i kao svojevrsno zagrijavanje za razvaljivanje koje će uslijediti navečer!
Ovotjedno je izdanje Soda Fountaina posvećeno vremenu, odnosno njegovom protoku. Tek toliko da budete svjesni kako ćete nakon emisije biti dva sata stariji, iako će vaš individualni doživljaj iste varirati od par trenutaka (ukoliko vam se pjesmarica uistinu svidi) pa do nekoliko beskrajnih sati, u slučaju da je percipirate kao dosadnu. Ali neka vas to ne brine, samo još idioti vjeruju da je vrijeme linearno!
Iza današnje naizgled slušljive i nenametljive liste krije se ne baš uobičajena tematska podloga. Priložene su skladbe posložene tako da u prvom redu vizualiziraju ambijent Kalifornije sredinom šezdesetih, no to je tek postavljanje scene. Lagano silazimo u koloplet tajnih komunikacijskih sustava, socijalne izolacije kao produkta rastućeg kaosa, sveprisutne paranoje, ‘anonimnih zaljubljenika’, dvojbe oko postojanja određenih entiteta koja se reflektira i na vlastitoj egzistenciji, metaforičnog povezivanja entropije u termodinamičkom i informacijskom smislu… Možda je kreiranje Soda Fountaina po Pynchonovom književnom predlošku uistinu prevelik zalogaj, ali od mene ste navikli i na gore stvari. Barem se dupini neće ljutiti!
Prvi dan nakon Čiste srijede. Možda bi trebalo predahnuti bar ovaj tjedan, sagledati svoje djelo u svjetlu Istine i pokajati se za svoje grijehe. Odreći se nečega. Ionako smo natrag za sedam dana!
Čuveni “Wow!” signal, zaprimljen davne 1977. na Univerzitetu države Ohio desetljećima je podgrijavao nadu kako nismo sami u svemiru. Nažalost, jedan je američki znanstvenik 15. siječnja ove godine razbio tu krhku iluziju. Svejedno, nada i dalje postoji… možda je dokučite iz priložene tematske pjesmarice ovotjednog izdanja emisije ‘Soda Fountain’!
Slučajnost kao temelj na kojemu izgrađujete određenu konstrukciju. Pseću kućicu. Poljski WC. By-the-road štand za prodavanje sezonskih gljiva (vrganji u rujnu, sunčanice u listopadu, rujnice u studenome i prosincu). Ili pak glazbenu listu čiji sastavni elementi ničim nisu povezani, osim elementima teorije vjerojatnosti. Pa, poslušajte kako zvuči jedno od takvih uredničkih igranja random-generatorom !!!
Prvo izdanje Soda Fountaina u godini 2016. jest tematska lista koja istražuje ožiljke koje jedan trend ostavlja na društvu, ali i u tkivu popularne kulture, a glazba je njezin najprihvatljiviji eksponent. To što je ovog tjedna na rasporedu upravo tema koja se naziva ‘smrtna kazna’ nije ništa neobično, barem ukoliko provrtite arhivu te shvatite čime smo se sve u ovoj emisiji bavili prethodnih godina.
Prvo izdanje eXit-a u godini 2016. biti će repriznog karaktera i biti će realizirano u vidu reemitiranja jednog cjelovitog izdanja. Razlozi su dvojaki – time je izbjegnuto nekakvo kompiliranje najboljih trenutaka iz 2015. (na koncu, kako uopće izdovjiti najbolje trenutke iz tematskog, zaokruženoog djela?), plus što je uredništvu donekle omogućen slobodni termin za punjenje kreativnih baterija. Izbor je pao na emisiju “(post)nuklearna pjesmarica”, izvorno emitiranu 10. srpnja. Također, uredništvo se potrudilo izdvojiti neke od slušanijih izdanja kako eXita, tako i Soda Fountaina, te ih predstaviti u vidu linkova na pripadne najave. Mazel Tov!
Kako lucidno zaključiti jednu godinu, a pritom izbjeći sva ta godišnja sabiranja, inventure, ‘the best of 2015’, analiziranja analnih anala i slične nepodobštine? Možda jednim vrelim cocktailom sastavljenim od covera, odnosno obrada skladbi drugih autora? Netko će reći ‘pa to smo već imali’. I jesmo. No, ovaj put je uredništvo bilo manje objektivno, pa se kako među izvornim autorima, tako i izvođačima nalaze njegovi osobni favoriti :) I sve najbolje u 2016!
Emigracija je stara koliko i čovječanstvo, no od masovnih seoba se tijekom devetnaestog, te posebice dvadesetog stoljeća profilirala u osobni izbor ugroženog pojedinca. Imajući u vidu ulogu umjetnika, u prvom redu književnika kao dežurnih društvenih kritičara, nije čudo što bi se takvi našli prvi na udaru, te bivali prinuđeni napustiti vlastitu zemlju. No, u kakvom su odnosu suvremena glazbena scena i emigracija? Postoje li još uvijek za glazbenike ‘nepoćudne zemlje i režimi’, ili je danas taj problem uglavnom sveden na pitanja kreativnosti i (non)konformizma?
Ovog vas tjedna u emisiji Soda Fountain očekuje putovanje kroz naslijeđe europske popularne glazbe. Iako većina priloženih brojeva pristiže s dominirajućeg anglosaksonskog govornog područja, te s također izraženog njemačkog i francuskog, ono što ovom izdanju daje poseban ugođaj jest zastupljenost nekih manjih, ne baš izraženih glazbenih podneblja – između ostalih, ruskog, luksemburškog, talijanskog, finskog, belgisjkog, grčkog, slovenskog, pa i poljskog!
playlist
