Čuveni “Wow!” signal, zaprimljen davne 1977. na Univerzitetu države Ohio desetljećima je podgrijavao nadu kako nismo sami u svemiru. Nažalost, jedan je američki znanstvenik 15. siječnja ove godine razbio tu krhku iluziju. Svejedno, nada i dalje postoji… možda je dokučite iz priložene tematske pjesmarice ovotjednog izdanja emisije ‘Soda Fountain’!
Vječna me tišina tih beskrajnih prostranstava užasava!
/Blaise Pascal, Misli/
SETI, odnosno Search For Extraterrestrial Intelligence bio je NASA-in projekt službeno pokrenut početkom sedamdesetih u kalifornijskom Ames Research Centeru (Project Cyclopos), s ciljem skeniranja nebeskih mikrovalova, te utvrđivanja eventualnih odstupanja od uobičajenih obrazaca (pozadinsko zračenje, pulsari, kvazari itd) koja bi ukazala na smjerne konstrukcije iza kakvih bi, moglo bi se pretpostaviti, stoji neka vrsta inteligentnog života. Entuzijazam je tada bio na vrhuncu, tako da su u koncept uključene i daljnje ‘plantaže’ radioteleskopa poput one u sklopu Univerziteta države Ohio, ili onog pak najpoznatijeg artefakta takve vrste, smještenog u Arecibu, Puerto Rico.
Bilo je to traženje igle u plastu sijena, ali vrijedilo je pokušati. Astronomi i fizičari bi tu i tamo naišli na pokoji signal koji se nije uklapao u dotad poznate okvire, no početna bi euforija vrlo brzo splasnula kad bi isti bio objašnjen racionalnim metodama. I tako iz dana u dan, iz noći u noć. Beskrajna osluškivanja zvučnika u potrazi za pravilnim ‘patternom’ i više nego zamorna buljenja u ekrane terminala ipak su krila draž mogućnosti iznenadnog bljeska jednog trenutka koji će promijeniti sve; trenutka koji će nam jasno i glasno kazati: NISTE SAMI!
Pa, nešto takvo se i dogodilo Jerryju R. Ehmanu (State University Ohio) 15. kolovoza 1977. u 22.16 h po lokalnom vremenu. Dotični je astrofizičar zamijetio signal tridesetak puta jači od uobičajenog pozadinskog zračenja, koji je dolazio iz sazviježđa Strijelca, konkretno iz neposredne blizine (planetarna orbita!) narančastog diva τ-Sagittarii, udaljenog 122 svjetlosne godine.
We wanted to believe. We wanted to call out. On August 20. and September 5., 1977., two spacecraft were launched from the Kennedy Space Flight Center, Florida. They were called Voyager. Each one carries a message. I send greetings on behalf of the people of our planet. We step out of our solar system into the universe, seeking only… A record depicting images + music and sounds of our planet arranged to be understood if ever intercepted by a technologically mature extraterrestrial civilisation. Hello from the children of planet Earth. 13 years after its launch, Voyager 1 passed the orbit of Neptune and essentially left our solar system. Within that time,there were no further messages sent nor are any planned. We wanted to listen. On October 12 1992, NASA initiated the High Resolution Microwave Survey a search by radio telescopes scanning ten million frequencies for any transmission by extraterrestrial intelligence. Less than a year later, Senator Richard Bryan successfully championed an amendment which terminated the project. I wanted to believe, but the tools had been taken away. The X-Files had been shut down. They closed our eyes. Our voices have been silenced.
/special agent Fox William Mulder, FBI, 1994./
(intro: John Williams – Wild Signals part I)
01 The Byrds – C.T.A. –102
02 And Also The Trees – So This Is Silence
03 R.E.M. – Electron Blue
04 David Bowie – Hallo Spaceboy
05 Clinic – Radiostory (intermezzo: David Cain – Radio Sheffield)
06 Clock DVA – Unseen
07 Sufjan Stevens – Concerning The UFO Sighting Near Highland, Illinois
08 Scott Walker – Stormy
09 Soft Boys – Alien
10 Steve Kilbey – Earthed
11 Cabaret Voltaire – Silent Command
12 Brain Donor – Shaman UFO
13 Steve Hillage – Light In The Sky (intermezo: Gordon Cooper’s UFO)
14 Sonic Youth – Disappearer
15 Clock DVA – Sign
16 This Kind Of Punishment – Radio Silence
17 Daniel Johnston – UFO
18 Soul Coughing – Unmarked Helicopters
19 Yes – Arriving UFO
20 Radiohead – Subterannean Homesick Alien
21 Echo & The Bunnymen – The Yo-Yo Man
22 Kraftwerk – News/Uranium
23 Nina Hagen – UFO (intermezzo: John Baker – Milky Way)
24 Hüsker Dü – Books About UFOs
25 David Bowie – Starman
26 Brian Eno – The Big Ship
27 Pink Floyd – Let There Be More Light
28 The Byrds – Mr. Spaceman (outro: John Williams – Wild Signals part II)
Ehmanovom ushićenju nije bilo kraja! Promptno je odlomio list perforiranog papira s ispisom dekodiranog signala, zakoruživši niz slova 6EQUJ5-7, dopisavši pored toga izraz vlastite euforije – Wow! Osluškivanje se naime temeljilo na intervalima od 10 sekundi čiji su ‘rezultati’ prikazivani alfanumeričkim znakovima, redom brojeva od 0 do 9, te zatim slovima anglosaksonske abecede od A do Z. Najizraženiji se signal preklapao sa slovom U (bez komentara, molim lijepo!).
Year over year receiving you Signals tell us that you’re there We can hear them loud and clear
We just want to let you know That we’re ready for to go Out into the universe We don’t care who’s been there first
On a radio telescope Science tells us that there’s hope Life on other planets might exist
/The Byrds – C.T.A.-102/
Iako su se vrlo brzo javili sumnjičavci, nije postojala opravdana znanstvena metoda koja bi Wow!-signal prikazala kao rezultat nečeg šturog i banalno znanstvenog. Čak i prestanak financiranja SETI projekta, koji je uslijedio kao rezultat odluke Kongresa iz 1981. nije ugasio entuzijazam – pojednici su nastavili sa samostalnim istraživanjima, ili bolje kazati, ‘osluškivnjima’ nebeskog svoda, a ekspanzija Interneta u ranim devedestima pružila je dodatnu mogućnost sudjelovanja pojedinaca diljem svijeta u novoj, nevladinoj ekstenziji SETI-ja. Uostalom, zar se bar jednom nije netko od vas nije makar nakratko ulogirao na https://setiathome.berkeley.edu/home.php, pruživši tako svoj maleni obol ovoj možda unaprijed na propast osuđenoj, ali svejedno uzvišenoj misiji? Da, ta je žrtva crpila resurse vašeg računala, opterećivala i pregrijavala procesor i lakonski žderala radnu memoriju (ipak je riječ o milijardama bitova koji trebaju biti obrađeni u jednoj milisekundi), ali samo bi totalni idiot mogao žaliti zbog takvih prizemnih odricanja. Pregorena se matična ploča može zamijeniti, ali saznanje da negdje postoji netko je van svih materijalnih kriterija!
Nije još sve izgubljeno – do it yourself!
Čitavo je to vrijeme Wow!-signal blještao kao svjetionik u tužnom i maglovitom moru saznanja da ste ne baš pitomi i ne baš inteligentni pripadnik vrste zvane homo sapiens, odnosno neuspjele zajednice evoluiranih majmuna čija je glavna zabava tamanjenje vlastitih suvrstnika koji po nečemu odudaraju od onog najnižeg kolektivnog stereotipa.
Nada je opstajala dakle unatoč svim perfidnim pokušajima devaloriziranja projekta, no početkom ove mračne 2016. (a počela je uistinu jezivo), točnije 15. siječnja, kada je stanoviti Antonio Paris sa St. Petersburg Collega, FLA, obznanio kako se nebeska koordinata izvornog Wow!-signala preklapa s položajem dviju kometa koje su u ljeto 1977. (iako znatno bliže, negdje na marginama Sunčevog sustava, odnosno Oortovog oblaka) svojim ovojnicama sastavljenim ponajviše od ioniziranog vodika dovele u zabludu jadnog Ehmana i čitavu ne samo znanstvenu, već i onu laičku, entuzijastičku zajednicu. Nažalost, ima smisla – frekvencije koje smo koristili prilikom slanja vlastitih, zemaljskih signala bile su naštimane na valnu duljinu od 21 cm, što je duljina jedne od vodikovih spektralnih linija, one koja se najmanje manifestira pri standardnim kvantnim događajima. Pošto je vodik ipak najzastupljeniji element u svemiru, takav je izbor donekle imao smisla – očekivali smo odgovor na istoj duljini i frekvenciji. No, uzevši u obzir sastav kometskih ovojnica, čitava priča, izgleda, pada u vodu.
Na trenutak smo se ponadali da nismo sami, da tamo negdje u tim beskrajnim prostranstvima postoji netko tko će opravdati naše postojanje i dati mu smisao. No, eto, čuda se ne događaju tako često, koliko mi god priželjkivali takav razvoj događaja. Možda smo već u početku sebe prikazali u negativnom svjetlu i time bespovratno uništili mogućnost komunikacije i zbližavanja (uostalom, jedna od prvih televizijskih slika, koja još luta međuzvjezdanim prostorom bio je Hitlerov govor na otvaranju Olimpijskih igara u Berlinu 1936.). Moramo se zasad (barem sa tog šturog, znanstvenog stanovišta) pomiriti s činjenicom da nas okružuje sablasna elektromagnetska tišina.
A biti sam u tom beskrajnom prostoru je tužnije od svega, čak i od one možebitne varijante koja valjda i egzistira u jednoj od grana Everettove kvantne interpretacije – one po kojoj i ne postojimo!
Ovtjedna je lista sastavljena od glazbenih brojeva proizašlih iz perioda 1979. – 1985., poznatog kao ‘Druga britanska invazija’. Uistinu, popularna je glazbena scena tada bila prepravljena skladbama novonastalih otočkih imena – Ultravox, Duran Duran, Culture Club, Simple Minds (da spomenemo tek neke), ali i nekih starijih koja su čitav taj glazbeni polet iskoristila za vlastitu novoafirmaciju. Zanimljivo je kako se ova tipično britanska glazba pored već prihvaćenih medija dobrim dijelom distribuirala jednim američkim brandom, specijaliziranim glazbenim kanalom MTV, čime je, slično svojoj prethodnici dvadesetak godina ranije iznova izvršila silovit prodor na scenu Novog kontinenta i ostatka svijeta!
Jeste li spremni za jedno košer izdanje Soda Fountaina? Sve je pod nadzorom, opustite se i pričekajte četvrtak, osmi siječnja u 10 ujutro, kada ćemo na KLFM-u samo za Vas uključiti naš džuboks (JewBox) ! Brižljivo odabrana glazba za odabrane slušatelje!
