-.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. –
U vrijeme svoje tragične izolacije od ostatka svijeta, Berlin je kao čudesni svjetionik u svoja njedra privlačio emigrante iz međunarodnog glazbenog polusvijeta. Padom zida i ujedinjenjem Njemačke nestaje ta snovidna atmosfera suvremenog Babilona, no nešto ipak ostaje – zvučna zabilješka – klangschrift jednog predapokaliptičnog razdoblja.
Nema nikakve velike filozofije po pitanju covera, ili po naški, obrada tuđih pjesama. Oni su jednostavno to što im ime kaže. Današnje je izdanje Soda Fountaina prožeto s tridesetak takvih pjesama, a pravilo kojeg se uredništvo držalo jest da obrađena skladba bude pristojno drugačija od izvornika, ako već ne i bolja. U svakom slučaju, mora posjedovati određene kvalitete u smislu djelimičnog zadržavanja atmosfere kakvu je zamislio sam autor, ali se u zvuku dotičnog covera treba osjetiti utjecaj imena koje se odvažilo na takav postupak prekrajanja tuđe kompozicije. Jednostavno, zar ne?