Jutarnji program četvrtkom: Lonesome Songwriters of America
Soda Fountain, odnosno Jutarnji program četvrtkom se ovog tjedna bavi individualizacijom krivnje glede kolektivnog zločina u vidu singer/songwriter nastojanja (i uspjeha). Sve u listi navedene osobe spadaju u neku vrstu odmetnika, ako ne od zakona, onda barem od samih sebe. No, individualizacija će uspjeti, te spomenutima donijeti barem dio iskupljenja samo ukoliko im slušanjem liste pružite podršku. God Bless USA!
Ono što povezuje sve kantautore navedene u okviru priložene liste jest specifičan način života i stvaranja. Polazeći od individualnosti kao jednog od temeljnih prava svakog Amerikanca (nitko Vam neće nametati kolektivizam i grupni rad, jer je to tek korak od komunzima – nije li to rekao jedan od šarmantnijih članova administracije predsjednika Dwighta Eisenhowera?), svi oni stvaraju uglavnom po modelu vukova s Stijenjaka: loviš sam, a dijeliš eventualno ako ima viška, no u tom slučaju nemoj odavati nikakve pozitivne emocije!
01 Scott H. Biram – Graveyard Shift 02 Will Oldham – Cellar Song 03 Daniel Johnston – Kicking The Dog 04 Lucinda Williams – Lonely Girls 05 Bruce Springsteen – Mansion On The Hill 06 Bill Callahan – In The Pines 07 Steve Wynn – The Lonesome Death Of Donny B. 08 Dan Stuart – Searching Through The Pieces 09 Paula Fraser – Like A Ghost 10 Papa M. – The Lass Of Roch Royal 11 Ry Cooder – Davenport Blues 12 Alejandro Escovedo – Broken Bottle 13 Neil Young – Helpless 14 Lyle Lovett – Christmas Morning 15 Paul Cantelon – Oddesa Medley 16 William Elliott Whitmore – Old Devils 17 Ramblin’ Jack Elliot – 1913. Massacre 18 John Fahey – Poor Boy Long Way From Home 19 Chuck Prophet – Rage And Storm 20 Bob Dylan – Don’t Think Twice It’s Alright 21 Eugene Chadbourne – Bo Didley Is A Communist 22 Wille Nelson – Time Of The Preacher 23 Jay Farrar – Barstow 24 Johnny Dowd – Worried Mind 25 Townes Van Zandt – Sixteen Summers, Fifteen Falls 26 Simon Joyner – Hotel Suite 27 A.A. Bondy – Killed Myself When I Was Young 28 Howe Gelb – Saint Conformity 29 Jim White – Counting Numbers In The Air 30 Christian Williams – In The Corner Of Your Eye 31 Steve Earle – Mercenary Song 32 M. Ward – Poor Boy, Minor Key 33 Tom Waits – Saving All My Love For You
Tako je individualizacija postala nekom vrstom hibrida kazne i karizme, te sama po sebi zločin prema pojedincu. Valjda zato što se takav pristup tretira i kao bijeg od samog sebe. No, i dalje nosi onaj svoj poseban osjećaj jedinstvenosti i izdvojenosti znakovit za Ameriku u svim njezinim segmentima.
Iskupljenje? Možda i postoji, no teško ga je, skoro nemoguće dostići.
Vizualizirajte ovo lutanje američkim pustopoljinama putovanjem kroz vrijeme u vidu nešto manje od 120 minuta glazbe. Stvari će tada vjerojatno biti jasnije!
PS. umjesto ‘Lonesome’ sam u naslovu mogao upotrijebiti riječ ‘Forlorn’, no obje imaju zamalo melodijsku ljepotu, pa sam ostavio ovu prvu koja priziva Hanka (I’m so lonesome I colud cry), te Lou Reeda i Williama S. Burroughsa (Lonesome Cowboy Bill).
Ovom prigodom Soda Fountain privremeno seli na Novi Zeland – Aotearoa na jeziku domorodaca Maorija, dvootočnu članicu Commonwealtha poznatu i po upečatljivoj punk i post/punk sceni, okupljenoj oko nezavisnih izdavačkih kuća Xpressway i Flying Nun Records.
Nije lako danas biti Thom Yorke, Scarlett Johansson ili Nick Cave. Ukoliko se odvažite nastupati u Izraelu, ogromne su šanse da ćete potpasti pod nemilost individue zvane ‘autoritativni nos’!
Ovotjedna šetnja raznolikim glazbenim pravcima četvrtkom ujutro pomalo zadire u američku saveznu državu Texas, ali ne ignorira ni ostale djelove planete!