community radio
Soda Fountain, odnosno Jutarnji program četvrtkom se ovog tjedna bavi individualizacijom krivnje glede kolektivnog zločina u vidu singer/songwriter nastojanja (i uspjeha). Sve u listi navedene osobe spadaju u neku vrstu odmetnika, ako ne od zakona, onda barem od samih sebe. No, individualizacija će uspjeti, te spomenutima donijeti barem dio iskupljenja samo ukoliko im slušanjem liste pružite podršku. God Bless USA!
Ono što povezuje sve kantautore navedene u okviru priložene liste jest specifičan način života i stvaranja. Polazeći od individualnosti kao jednog od temeljnih prava svakog Amerikanca (nitko Vam neće nametati kolektivizam i grupni rad, jer je to tek korak od komunzima – nije li to rekao jedan od šarmantnijih članova administracije predsjednika Dwighta Eisenhowera?), svi oni stvaraju uglavnom po modelu vukova s Stijenjaka: loviš sam, a dijeliš eventualno ako ima viška, no u tom slučaju nemoj odavati nikakve pozitivne emocije!
01 Scott H. Biram – Graveyard Shift
02 Will Oldham – Cellar Song
03 Daniel Johnston – Kicking The Dog
04 Lucinda Williams – Lonely Girls
05 Bruce Springsteen – Mansion On The Hill
06 Bill Callahan – In The Pines
07 Steve Wynn – The Lonesome Death Of Donny B.
08 Dan Stuart – Searching Through The Pieces
09 Paula Fraser – Like A Ghost
10 Papa M. – The Lass Of Roch Royal
11 Ry Cooder – Davenport Blues
12 Alejandro Escovedo – Broken Bottle
13 Neil Young – Helpless
14 Lyle Lovett – Christmas Morning
15 Paul Cantelon – Oddesa Medley
16 William Elliott Whitmore – Old Devils
17 Ramblin’ Jack Elliot – 1913. Massacre
18 John Fahey – Poor Boy Long Way From Home
19 Chuck Prophet – Rage And Storm
20 Bob Dylan – Don’t Think Twice It’s Alright
21 Eugene Chadbourne – Bo Didley Is A Communist
22 Wille Nelson – Time Of The Preacher
23 Jay Farrar – Barstow
24 Johnny Dowd – Worried Mind
25 Townes Van Zandt – Sixteen Summers, Fifteen Falls
26 Simon Joyner – Hotel Suite
27 A.A. Bondy – Killed Myself When I Was Young
28 Howe Gelb – Saint Conformity
29 Jim White – Counting Numbers In The Air
30 Christian Williams – In The Corner Of Your Eye
31 Steve Earle – Mercenary Song
32 M. Ward – Poor Boy, Minor Key
33 Tom Waits – Saving All My Love For You
Tako je individualizacija postala nekom vrstom hibrida kazne i karizme, te sama po sebi zločin prema pojedincu. Valjda zato što se takav pristup tretira i kao bijeg od samog sebe. No, i dalje nosi onaj svoj poseban osjećaj jedinstvenosti i izdvojenosti znakovit za Ameriku u svim njezinim segmentima.
Iskupljenje? Možda i postoji, no teško ga je, skoro nemoguće dostići.
Vizualizirajte ovo lutanje američkim pustopoljinama putovanjem kroz vrijeme u vidu nešto manje od 120 minuta glazbe. Stvari će tada vjerojatno biti jasnije!
PS. umjesto ‘Lonesome’ sam u naslovu mogao upotrijebiti riječ ‘Forlorn’, no obje imaju zamalo melodijsku ljepotu, pa sam ostavio ovu prvu koja priziva Hanka (I’m so lonesome I colud cry), te Lou Reeda i Williama S. Burroughsa (Lonesome Cowboy Bill).
Forlorn Songwriters of America!
powered by ©eXit
autor: Vjeran Stojanac, 13/11/2013
Arhiva
Ovotjedno je izdanje Soda Fountaina posvećeno Ukrajini, i to u kontekstu šireg razvoja događaja – onog već viđenog, ali uz uključenje svih mogućih solucija, od kojih one najtmurnije i najradikalnije prizivaju svjetski sukob koji bi vrlo lako mogao biti nuklearnog karaktera. Izbor priloženih glazbenih brojeva uostalom jako dobro ilustrira postojeće stanje i ona moguća, realna i alternativna, i ne preostaje reći ništa drugo do: uživajte u odabranoj glazbi!
Ovog jutra uskočite na rastočeni brod koji Vas prevozi jezerom tišine. Uz glazbu koja često odjekuje na rubu šapata.
Danas će većina KLFM-ovog osoblja biti odsutna iz opravdanog razloga – ratne ovbeze! Podržite nas putem malih, sitnih stvari u koje spada i preslušavanje još jedne eklektične liste Soda Fountaina, odnosno Jutarnjeg programa četvrtkom!
Nema nikakve velike filozofije po pitanju covera, ili po naški, obrada tuđih pjesama. Oni su jednostavno to što im ime kaže. Današnje je izdanje Soda Fountaina prožeto s tridesetak takvih pjesama, a pravilo kojeg se uredništvo držalo jest da obrađena skladba bude pristojno drugačija od izvornika, ako već ne i bolja. U svakom slučaju, mora posjedovati određene kvalitete u smislu djelimičnog zadržavanja atmosfere kakvu je zamislio sam autor, ali se u zvuku dotičnog covera treba osjetiti utjecaj imena koje se odvažilo na takav postupak prekrajanja tuđe kompozicije. Jednostavno, zar ne?
playlist
