More je jedan od prvih pojmova koji Vam padaju na pamet uz spominjanje ljeta. Ipak, ovotjedna lista emisije Soda Fountain ne govori o ljetnim ljigavostima poput prenapučenih plaža, dosadnih sredjeeuropskih turista i urlikanja njihove pretile djece, blještavila sunca, iritacije kože uslijed osušene morske soli, i da ne nabrajam sve te užase. Ovdje je riječ o moru u općem smislu, moru koje se uz identičnu scenografiju prostire od polarnice do ploarnice! U kojoj je mjeri uspjelo prenošenje takve vizije u dvosatnu glazbenu listu, prosudite sami!
Europa ist unser Spielplatz!
Kaurimäkijevi su filmovi, uz one Wima Wendersa i Jima Jarmusha vjerojatno najlucidniji primjer korištenja popularne glazbe u suvremenom filmu. Soda Fountain donosi primjere iz te filmske ‘pjesmarice’
Emigracija je stara koliko i čovječanstvo, no od masovnih seoba se tijekom devetnaestog, te posebice dvadesetog stoljeća profilirala u osobni izbor ugroženog pojedinca. Imajući u vidu ulogu umjetnika, u prvom redu književnika kao dežurnih društvenih kritičara, nije čudo što bi se takvi našli prvi na udaru, te bivali prinuđeni napustiti vlastitu zemlju. No, u kakvom su odnosu suvremena glazbena scena i emigracija? Postoje li još uvijek za glazbenike ‘nepoćudne zemlje i režimi’, ili je danas taj problem uglavnom sveden na pitanja kreativnosti i (non)konformizma?
