THE DØ / A Mouthful (2008)
How many summers will it take?
Radiohead / The Bends (1995.)
Prvi u nizu velikih Radiohead albuma, koji ih je promovirao kao ultimativno novo ime britanske scene u devedesetima. Izvan kanona brit-popa i klišeja kako alternative tako i mainstreama. Album koji me podučio gitari i pjesmi. (demos)
| 1. | “Planet Telex“ | 4:19 |
| 2. | “The Bends” | 4:06 |
| 3. | “High and Dry“ | 4:17 |
| 4. | “Fake Plastic Trees“ | 4:50 |
| 5. | “Bones” | 3:09 |
| 6. | “(Nice Dream)” | 3:53 |
| 7. | “Just“ | 3:54 |
| 8. | “My Iron Lung“ | 4:36 |
| 9. | “Bullet Proof..I Wish I Was” | 3:28 |
| 10. | “Black Star” | 4:07 |
| 11. | “Sulk” | 3:42 |
| 12. | “Street Spirit (Fade Out)“ | 4:12 |
autor: Ante Marković, 25/03/2015
Vezane objave
Arhiva
ICEHOUSE / Primitive Man (1982.)
Album iz kategorije “poznato mi al ne znam šta je” kao ovotjedne nezaboravne vatre. A i da s vremena na vrijeme, glazbeno, skoknemo i do Australije.
DAVID BYRNE / Rei Momo (1989.)
Moraš bit do kraja besraman i hrabar za ovakav album. Raspustio si najbolji bend svih vremena i kao rođeni škot, rastao u kanadi i stasao u NY, ideš snimat latino album. I to kakav.
SAINT ETIENNE / Good humor (1998.)
Sada kada vratim film malo unatrag, čini mi se da je gomila dobrih albuma izašla tamo negdje pred kraj “tisućitih”. Između ostalih, Saint Etienne i njihov “Good humor”(1998). I da, bio je album kao stvoren za putovanja, i kad smo ga slušali ljeti – zvučao je ljetnje, kad smo ga slušali zimi – zimski.
