KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

RADIOHEAD / In Rainbows (2007.)

Deset godina je ova divota s nama. Već!

Deset godina je ova divota s nama. Već!

Deset godina od, rekli bi neki, revolucije u glazbenom izdavaštvu – a ja bih rekao od jedinog logičnog koraka pametnog benda koji prati što se događa u svijetu i van okvira glazbe.

Koliko god mi je bilo teško prihvatiti da je od izlaska OK Computera prošlo dvadeset godina, desetljeće od In Rainbows mi se čini još apsurdnijim. Vjerujem da tako osjećaju svi koji ih prate još od onog predivnog slow-motion spota Street Spirit koji se nekoliko puta zavrtio na Hit Depou tamo negdje sredinom devedesetih.

Srce će uvijek vući na stare albume, one koji su me glazbeno preodgojili i na neki me način motivirali da i sam ozbiljnije uhvatim gitaru u ruke, te kroz koju godinu oformim bend. Srce će uvijek davati prednost kreativnoj eksploziji u vidu drugog i trećeg LP-a ove petorice genijalaca, na kojima su rekli jasno i jedinstveno NE britpop fami i “Cool Britaniji”. Srce će i dalje plakati na Street Spirit, Lucky i Exit Music, ali srcu se nema šo zamjeriti, jer je vječni romantični teenager.

Razum je već druga stvar, a on mi gotovo cijelo zadnje desetljeće govori da je upravo In Rainbows glazbeni i kreativni vrhunac mog najdražeg benda. Kada ga srce opetovano pokuša izbiti svojom nostalgijom, dovoljno je da razum stisne play i uroni u raskidani, sinkopirani beat 15 step. Tada znam, u prvom trenutku, da slijedi niska organskih savršenstava, bezobrazno iskreno otpjevanih i kirurški precizno odsviranih, te lišenih suvišne elektronike i zvučnih eksperimenata.

Zato danas stisnite play, dozvolite razumu da prevlada. Vjerujte, i srce će uživati.

autor: Borjan Batagelj, 12/10/2017

, , ,

Vezane objave

Arhiva

Portishead / Dummy (1994.)

28/01/2015.

Kombinirajući hip-hop ritmove, scratching, dub, blues, antikni gitarski twang, topli zvuk hammonda, sintetičke instrumente sa sampleovima jazza i soula, Portishead su stvorili zapanjujuće osobnu i netipičnu zvučnu sliku. Ipak, pjevačica Beth Gibbons je ta koja je dala poseban obol melankoličnim teksturama Dummyja.

VASCO ROSSI / Bollicine (1983)

15:00–16:00 Četvrtak 29.10.2020.

Rock dinosaur u jednom od njegovih ključnih albuma iz osamdesetih.

FUGAZI / Repeater (Dischord, 19/04/1990.)

25/05/2016.

90-e su bile godine kad je scena pisala fanzine, izrađivala flyere, organizirala koncerte (ne baš uvijek solidnih zvučnih performansi), brusila žice i kože, odgovarala britko i dogovorala točno, bez protetskih pomagala komunikacije. Čovjek sa pončom, Oleg Berić, basist prve postave No Commenta, čovjek koji i danas svira i promišlja mudrije i iskusnije, bio je logičan i, usudili bi se reći, jedini izbor za predstavljanje Nezaboravne vatre: Fugazi – Repeater.

Legen / Paunov ples (Crno bijeli svijet, 1996.)

27/07/2016.

Pohodili smo i ove godine solinsku Gradinu. Kažu da je to zadnji Ethnoambient, 19. Kako bi proslavili početak kraja ili kraj početka i utješili se, u sklopu Nezaboravnih vatri, podsjetiti ćemo se kako je sve započelo, a završilo, još uvijek nije!

Tjedna rotacija

Arhiva

L’Impératrice / Tako Tsubo

BADI ASSAD / Chameleon (1998)

ŽEN / Uroni u san

FRIENDLY FIRES / Bugged Out!

BRYAN FERRY / Live at the Royal Albert Hall

Zidar Betonsky: Proces Protokol (2011.)