Ukoliko ste gledali prošlogodišnji znanstvenofantastični film Annihilationsjetit ćete se tzv. shimmer zone, koja se polako širi i guta sve oko sebe mijenjajući DNA strukturu svih živih stvari, kao i percepciju vremena unutar iste. Treći album tada popularnog pop benda Talk TalkThe Colour of Spring, ulovio je bend u trenutku genetske mutacije, na granici zone i na polovici puta između onoga što ih je proslavilo i onoga što ih je ispisalo s tržišta.
Iako je bio popularno lice s MTV-a Mark Hollis nije mario za tržište i svoje stvaralaštvo nije smatrao robom, a svi znamo koliko je takvo razmišljanje kompatibilno s konceptom kapitalizma, ali o tome ćemo nešto kasnije. The Colour of Spring uhvatio je ovaj bend u fazi sazrijevanja, iz digitalnih strojeva raslo je samoniklo cvijeće stvarajući nešto ozbiljniju, a opet pitku i vanvremensku glazbu. I danas možemo čuti Living in Another World na valovima radio postaja.
A onda je došlo vrijeme za drugačiju glazbu, onu s druge strane shimmera.
Hollis je bio beskompromisan autor i svoju je umjetničku slobodu odlučio iskoristiti do kraja. Kada je napokon 1988. izdao Spirit of Eden odbio ga je promovirati na kotačima, što je rezultiralo osipanjem članstva i pravnim komplikacijama. Ovu neobično tihu, a opet nemirnu glazbu bilo bi ionako nemoguće prikladno predstaviti publici željnoj plesa i zabave. Tri godine kasnije izlazi Laughing Stock, posljednji Talk Talk album, još tiši i još neobičniji. Onaj kojeg niste čuli na radiju.
Laughing Stock je suprotnost od svega onoga što većina ljudi još uvijek veže za ime Talk Talk. Tada popularni digitalni sintesajzeri u potpunosti su izbačeni iz uporabe, a jedini član koji je ostao uz Hollisa, bubnjar Lee Harris stopio je jazz i krautrock u tiho motoričko šuškanje, stvarajući podlogu za 6 dugačkih kompozicija, preko koje ćemo čuti većinu popularnih instrumenata. I jedan nepopularan: tišinu.
Sinteve su sada u potpunosti zamijenili kontrabas, puhački instrumenti, Hammond orgulje i gudači, a električna gitara tiho podgrijava atmosferu, ali polako. U ovih pola sata ima vremena za sve, a glavnu riječ vode tišina i emotivni grleni Hollisov glas. Kao i u Annihilation, iza svakog ugla nas čeka neočekivano, ali ovoj ploči možete vjerovati i prepustiti se u potpunosti. Nećete doživjeti nijedan jumpscare. Dapače, Laughing Stock regenerira i puni životnom energijom.
Kao i u filmu, iza shimmera, percepcija protoka vremena je drugačija i neobičan život buja na svakom koraku, a Mark nije znao da će se Spirit of Eden i Laughing Stock smatrati prvim post rock albumima. Nakon sedam godina ponovno je sjeo za klavir i dokazao da je jedan od najboljih svirača tišine, a onda je odlučio svoju tišinu zadržati za sebe.
Potpisnik teksta preporuča slušanje albuma od početka do kraja na što boljem uređaju.
U mraku.
Mark Hollis 1955 – 2019
Lifted up Reflected in returning love you sing Heaven waits, Heaven waits Someday Christendom may come Westward evening Sun recedent Set my resting vow Hold in open heart Open heart
Nakon velike dvojbe kojim albumom predstaviti Lemonheadse u nezaboravnim vatrama, izbor je pao na ovo remek djelo. A mogao je to biti i bio koji drugi. Naročito Atlantic years package. Jer više vrijedi zadnja četvrtina dvanaeste pjesme Limunoglavih sa bilo koje ploče nego svi fuckin’ Pearl Jamovi svijeta. Ma koliko mi šutjeli o tome.
‘Before And After Science’ zatvara Enoovu art-pop tetralogiju sa sredine sedamdesetih i skoro tri desetljeća njegov je posljednji album sa prisutnim vokalnim skladbama. No, ono što ovom uratku daje autentičnost i kvalitetu jest rivalistički odnos onih ritmičkih nauštrb rasplinutih skladbi, a takva je polarizacija tek prividna pošto i u međuprostoru egzstiraju kompozicije koje se ne mogu olako uvrstiti u navedeni stereotip. U svakom slučaju, inovantan i inspirativan album koji definitivno zaslužuje mjesto u rubrici ‘Nezaboravne Vatre’!