KLFM

Ptice koje potiču drukčije promišljanje preživljavanja, vidljivosti i bivanja zajedno.

U četvrtak, 5. veljače u 19 sati, u Galeriji Multimedijalnog kulturnog centra, Dom mladih, Split otvara se izložba Anje Mergeduš i Sache Rey. Dva umjetnička rada različitih senzibiliteta i estetika povezuju ptice i zajedničko pitanje koje otvaraju – Kako se kvir tijela opiru normalizaciji, discipliniranju i brisanju? Izložba ne razriješava razlike u pristupima, zadržava ih u napetosti: prizemljenu ustrajnost fazana i flamboyantnu vidljivost ružićastih flamingosa, buku i slavlje, odbijanje i probu.

Izložba se može razgledati radnim danom od 17 do 20 sati, zaključno s 16. veljače.

U radu Krik fazana Anje Mergeduš umjetnica susreće fazana na lokaciji napuštene plinospreme. Na ekološkom putovanju s aktivističkim kolektivom, Sacha Rey susreće ružičaste flamingose, koji se pojavljuju u radu État des lieux des forces en présence (Stanje snaga na djelu). Upravo je prisutnost ptica inicijalno potaknula ideju predstavljanja dviju različitih umjetničkih senzibiliteta i estetika unutar jedne izložbe.
No, osim ptica, radovi dijele i važne konceptualne polazišne točke. Oba rada polaze od uvjerenja da kvir otpor nije samo suprotstavljanje nasilju, već i izmišljanje načina življenja koji nadilaze zadane okvire, kroz kvir tijela, odnose i temporalnosti. Oba rada uključuju ne-ljudske figure, životinje, kao etičke provokacije, koje potiču drukčije promišljanje preživljavanja, vidljivosti i bivanja zajedno.

U radu Krik fazana, fazan se pojavljuje kao anti-spektakularna životinja: prizemljen, neletač, skrovit prije nego trijumfalan. Opstaje blizu tla, kroz povlačenje, prekide i krik umjesto pjeva. Pad ovdje postaje performativna i egzistencijalna gesta – ne gubitak kontrole, već odbijanje vertikalnosti, stabilnosti i discipliniranog tijela. Fazan utjelovljuje oblik ustrajnosti bez uzdizanja, način postojanja koji se opire čitljivosti i ovladavanju.
U radu État des lieux des forces en présence, ružičasti flamingosi djeluju drugačije. Flamboyantni, kolektivni i ustrajno vidljivi, oni utjelovljuju višak, užitak i sinkronizirano kretanje. Njihovo ponašanje postaje leća kroz koju kvir i trans* aktivisti_ce (pre)osmišljavaju radost, sjećanje i otpor kao zajedničku praksu. Ovdje vidljivost nije izloženost, već slavlje; užitak nije distrakcija, već politička metoda.
Između fazana i flaminga pojavljuje se zajedničko pitanje: kako se kvir tijela opiru normalizaciji, discipliniranju i brisanju? Odgovori se ne podudaraju. Jedan se okreće padu, nečitljivosti i odbijanju nametnute forme, rezonirajući s razumijevanjima divljine kao otpora kontroli i ovladavanju. Drugi se usmjerava prema užitku, radosti i kolektivnom pamćenju kao strategijama preživljavanja, prizivajući prakse koje oslobođenje zamišljaju kroz zajedničko osjećanje ugode.

Umjesto da razrješava te razlike, izložba ih zadržava u napetosti: prizemljenu ustrajnost i flamboyantnu vidljivost, buku i slavlje, odbijanje i probu. Zajedno, radovi sugeriraju da queer otpor nema jedan oblik. Kreće kroz tijela, afekte i ekologije, ponekad se odmičući od svijeta kakav jest, a ponekad uvježbavajući onaj koji tek može nastati.

Anja Mergeduš rođena je u Novoj Gradiški. Dvosemestralni obrazovni program Centra za ženske studije u Zagrebu završava 2016. god., nakon čega upisuje preddiplomski studij Snimanje na Akademiji dramske umjetnosti. Diplomirala je na Odsjeku za animirani film i nove medije, smjer Novi mediji, 2025. god. Sudjelovala je na brojnim grupnim izložbama, izvedbama i performansima, kao i na samostalnim izlaganjima, a njezin se rad temelji na eksperimentalnim, multidisciplinarnim, istraživačkim i kolaborativnim praksama. Paralelno djeluje u području izvedbenih umjetnosti, oblikujući scenografiju i glazbu za više produkcija razvijajući autorske koncepte unutar nezavisne i institucionalne scene. Živi i radi u Zagrebu.

Sacha Rey je vizualni umjetnik i redatelj sa sjedištem u Marseilleu u Francuskoj. Tijekom proteklih godina, Sacha je sudjelovao na brojnim grupnim izložbama i filmskim festivalima, uključujući Het Paviljoen, La Villette, La Villa Vassilieff, Bétonsalon, CAC Brétigny, Le Festival du Film d’Amiens, Le Festival Parallèle i Hungry Eyes’ Festival. Nedavno je osvojio nagradu Sud Émergence na festivalu video umjetnosti OVNi 2024. za svoj film „But I am a Cheerleader”, koji je također predstavio na samostalnoj izložbi u FID-u u Marseilleu. U pokušaju da odgovori na tišinu hijerarhijskog društva, Sacha razvija metodologiju koju naziva „dokumentarni ples“ kako bi stvorio „odu mnoštvu i nestabilnosti identiteta“ (I.Alfonsi). Na taj način, koristi dokumentarni film kako bi propitao teatralizaciju percepcije, umjesto da dokumentira „istine“, razvija vizualne strategije koje omogućuju onima pogođenima sistemskim nasiljem da percipiraju djela bez da probude svoja traumatična sjećanja. Na međunarodnom nivou sudjelovao je u programima Queer Art Lab SpaceID Madrid, Madrid (2013.). Activist in Residence u Baltic Art Center, Visbyju (2014.), Young Queer Europe (2015.-2016.), What’s masc, Berlin (2022.), W/ri/gh/ting Archives through Artistic Research, Beč (2023.), Doing history – methods of artistic historiography, Bauhaus University, Weimar (2023.) te konferencijama Unstraight Museum Conference, Stockholm (2016.), Organ vida, Zagreb (2017.) i Queering Memory ALMS Conference, Berlin (2019.).