Pixies su koncem ’80-h spasili posrnulu američku nezavisnu scenu, a utjecajima drugih imena utkali su vlastiti fluid stvorivši osebujan i izvoran zvuk. Bili su dakle generacijski sastav. Dovoljno?
Većina poznavatelja popularne glazbene scene se slaže u tome da su Pixies istinski velik sastav, no ako ih pitate u čemu je bit njihove veličine, dobit ćete poprilično zbrkane ili barem neobjektivne odgovore.
A stvar je tako jednostavna : u vrijeme kada se ovaj bend pojavio – bila je to sredina druge polovice osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, izgledalo je kako nezavisna scena polagano umire i to zbog izdaje od strane njezinih nekadašnjih lučonoša. REM i Hüsker Dü napuštaju svoje male labele IRS i SST koji su ih u stvari i lansirali u zvjezdane visine, potpisujući za Warner Bros (ovim potonjima će takav potez uskoro doći glave, odnosno dosesti ih do rasapa). Slično i Sonic Youth napuštaju Sub Pop prešavši na Geffen Records.
Izgledalo je to kao kraj indie scene, no tada se u Bostonu javljaju Pixiesi.
(intro: Jonny Greenwood & Thom Yorke on Pixies part 1)
01 Pixies – Bone Machine
02 Miss Universe – Where Is My Mind?
03 The Promise Ring – Gouge Away
04 Floyd Merrick & The Body Pipes – No. 13 Baby
05 Sense Field – Caribou
06 Parker Airspace – Down To The Well
07 Seafood – Levitate Me
08 Weston – La, La, Love You
09 Ice Cream – Letter To Memphis
10 Church Of The Brown & Viscous – Brick Is Red
11 Local H – Tame
12 Superdrag – Wave Of Mutilation
13 The Siren Six – The Holiday Song
14 String Quartet – Debaser
15 Harpo J. Saul – I Bleed
16 Braid – Trompe Le Monde (intermezzo: David Bowie talks about Pixies)
17 David Bowie – Cactus
18 Jonus – Where Is My Mind?
19 Radio Active – Dead
20 Persil – Isla De Encanta
21 Monkey Helper – I’m Amazed
22 Ed – Pixies Are Dead
23 Telefunk – Hey
24 Cowpers – Bone Machine
25 Weezer – Velouria
26 Nathan Geeper – Hangwire
27 Teen Heroes – Manta Ray
28 Far – Monkey Gone To Heaven
29 The Get Up Kids – Alec Eiffel
30 Seedling – Is She Weird?
31 Mislead The World – Here Comes Your Man
32 Brotherhood Foundation – Gigantic (intermezzo: Jonny Greenwood & Thom Yorke on Pixies part 2)
33 Koos Kreuk – Waar Is Mijn Hoofd? (outro: Pixies – Caribou)
Od spomenutih REM/Hüsker Dü/Sonic Youth preuzimaju kako formu tako i sadržaju, no bespredmetno ih je nazivati plagijatorima, jer Pixies to nikad nisu bili. Tek su vješto iskoristili utjecaj svojih uzora koji se ne ograničavaju samo na navedeni trolist. Primjerice, u stvaralaštvu Pixiesa primjetan je utjecaj brojnih lo-fi pionira (mada bi svrstavanje Franka Blacka, Joey Santiaga i društva u lo-fi ergelu bilo krajnje apsurdno), posebice novozelandskog dua Tall Dwarfs. Drugim riječima, iskoristili su postojeće trendove, dodali vlastiti fluid dobivši tako unikatni rezultat koji će u narednim godinama biti ključnim putokazom novostasajućim sastavima (spomenimo tek Nirvanu, Sebadoh, Pulp i Radiohead).
Najbitnije od svega, Pixies nikad nisu izdali indie etiku i do kraja svoje prve faze ostaju vjerni maloj izdavačkoj kući 4AD. Imjte u vidu sve navedeno i pomalo dolazite do zaključka kako je riječ o jednom od onih generacijskih sastava. Bez pretjerivanja!
Nije li sve to dovoljan razlog da u ovotjednom izdanju Soda Fountaina razmotrimo u kojoj su mjeri Pixies utjecali na nadolazeća imena devedestih i kasnije, uz napomenu da izazovu nije odolio ni jedan David Bowie?
Dok veći dio populacije uživa u ljetu i pripadnim ‘radostima’, jedan manji broj jedinki jedva čeka da čitava ova sparno/znojavo/kremasto/slana zbrka prođe, i da prve jesenje kiše dovedu stvari u red. Podrazumijeva se da je među ovim potonjima i uredništvo Soda Fountaina, a današnja je lista, bez suvišnih komentara i napisa posvećena upravo takvima!
Nikom glazbeno pismenom ne treba pojašnjavati što je prirodni amfiteatar Redrocks kod Denvera u Coloradu niti što se krije iza naziva “Under a Blood Red Sky”!