R.E.M. / Lifes Rich Pageant (1986.)

Nakon mračnog i povijesti okrenutog ‘Fables of the Reconstruction’, R.E.M. objavljuju ‘Lifes Rich Pageant’ kojim izlaze iz okružja ‘college’ sounda pripremajući teren za stadionsku monumentalnost ‘Documenta 5’ i konačni međunarodni proboj koji će uslijediti potpisivanjem za Warner Bros i albumom ‘Green’. Neka vas ne zamaraju ove kronološke odrednice, već promatrajte ‘Lifes Rich Pageant’ kao ono što jest – žestok, enigmatičan, iskren uradak i jedan od glazbenih vrhunaca osamdesetih!

 

remFables of the Reconstruction, treći studijski album sastava R.E.M., zasigurno je njihov najmračniji uradak dotad i tu će titulu zadržati još dugi niz godina. Nastajao je koncem zime 1985. u studiju Livingston, u sjevernolondonskoj općini Haringey. Očito su magle i kiše karakteristične za londonsku veljaču pružile dodatne tamne nijanse ionako ne baš osunčanim temama o američkom Jugu nekoć i danas, uobličenima kroz jedanaest pjesama. Bilo je jasno da su Michael Stipe i društvo ovim albumom stvorili svojevrsni ekvivalent književnog termina ‘southern gothic’ te da u smislu održivosti i nastavka glazbene karijere dalje treba ići bitno drugačijim putem.

Nakon održane turneje i kraćeg odmora, članovi R.E.M.-a iznova se, poučeni maglovitim i kišnim prekomorskim iskustvom, okupljaju početkom travnja 1986. u studiju u Belmontu, Indiana. Izabravši ovoga puta nativne Sjedinjene Države te producenta Dona Gehmana, započinju rad na četvrtom albumu, Lifes Rich Pageant. Dani su bili sunčani i topli, a studio okružen farmama i poljima, za razliku od pokislih socijalnih blokova i brutalističkih vizura londonskog trgovačkog centra Wood Green koji su uvjetovali melankolični timbar prethodnika.

Iako su pri početku snimanja imali tek zamišljeni koncept i nekoliko temeljnih melodija, rad je tekao nevjerojatno smireno i kreativno. Nove su ideje dolazile iz vedra neba, a jedina kočnica pri nastajanju albuma bila je Gehmanova opsjednutost Brianom Adamsom i Johnom Cougarom Mellencampom. Srećom, bend je odbacio sve njegove produkcijske zahvate koji su vodili u pravcu takve zvučne slike te navukao vodu na svoj mlin. Svježe su skladbe djelomično izgubile onaj rani college zvuk, no obogaćene su skoro punkerskom energijskom ekspresijom, dok stihovi pjesama polagano zadiru u neka dotad tabuizirana područja, primjerice analiziranje američke stvarnosti nekoć (u doba Velike depresije) i u vrijeme stvaranja albuma (drugi Reaganov mandat), a primjetan je i rast Stipeove zainteresiranosti za ekološke teme. Istina, klice ovakvih tematika postojale su još i u sklopu nastupnog albuma Murmur iz 1983. (prisjetite se pjesme Talk About the Passion i pripadnog video spota), no izgleda kako je tek s Lifes Rich Pageantom sazrijelo vrijeme za dublju kontemplaciju. U konačnici je taj album ispunio onu ulogu kakvu su mu Berry, Buck, Mills i Stipe namijenili: to je ploča prožeta dubokim, katkad i odjekujućim sazvučjima, koja nosi jasnu poruku o svijetu koji je okružuje.

Neki će pojedinci primijetiti kako se izvorni izričaj R.E.M.-a s prva tri albuma primjetno izgubio u korist izraženog zvučnog zida koji dijelom teži i stadionskom zvuku, no to je tek dijelom točno, a u punoj će se snazi pokazati na idućem uratku Document 5 (1987.). Opet, sve ovisi o točki gledišta, pošto će Document 5 ujedno biti i zadnji u nizu nezavisnih albuma sastava, odnosno onih snimanih za kompaniju IRS – nakon njega slijede milijunski ugovori i potpisivanje za Warner Bros.

Još od početka djelovanja ranih osamdesetih, R.E.M. je svjesno ostavljao dojam enigmatičnog sastava, a ta se enigmatičnost manifestirala kroz brojna područja: nazive albuma, njihove simbolične omote te dvosmislene i često nadrealne stihove pjesama. Navedeni simptomi nisu zaobišli ni Lifes Rich Pageant. Gornji dio omota sadrži polovinu zamućene fotografije bubnjara Billa Berryja u sivim nijansama, dok se na donjoj, smećkastoj polovici naziru dva bizona. Kritičati ovaj ‘rebus’ uglavnom rješavaju kao ‘Buffalo Bill’, pa kako vam drago.

Unutrašnjost i poleđina također sadrže teško povezive i odgonetive simbole. Tu je izrazito mutna fotografija benda iznad mjerne ljestvice (0 do 100) bez navedene vrste jedinica, tako da može figurirati kao površina prastarog ravnala ili pak primitivna skala starinskog radio aparata. Zbunjuju i likovi nalik na one iz rudimentarnih crtića, a uz popis priloženih skladbi (koji na LP i kasetnoj verziji albuma nije podijeljen na A i B stranu, već na Dinner Side i Supper Side), uz svaku je dopisano i nešto što egzistira u polusvijetu između komentara, izvadaka iz stihova i podnaslova; primjerice u slučaju pjesme Hyena: She will make a beautiful fossil. Bilo je zlih glasova koji su ovakve dosjetke R.E.M.-a tumačili mistificiranjem vlastitih kompozicija, odnosno dizajna albuma, pa i sastava općenito, no takvo je mišljenje očito ishitreno. Nije to nikakvo nepotrebno intelektualiziranje, već mali vodič koji prilično pripomaže pri preslušavanju albuma, dodavajući mu još jednu finalnu notu!

coverparadise.to

Omot izvornog LP izdanja albuma ‘Lifes Rich Pageant’, s drugačijim rasporedom pjesama. Kliknite na sliku za uvećani prikaz.

Jedan od često spominjanih problema jest i onaj koji se tiče rasporeda pjesama. Sastav je imao vlastitu viziju po kojoj bi album završavao Supermanom, istoimenim brojem teksaškog benda The Clique iz 1969., no takav se redoslijed nije uklapao, ostavljajući previše prostora na kraju Dinner Sidea, dok je Supper Side bivao prezgusnutim. Ovaj je detalj ispravljen na recentnim CD izdanjima koja konačno donose izvornu R.E.M.-ovsku zamisao.

Album započinje u velikom stilu, distorziranim Buckovim riffom koji uvodi u pjesmu Begin the Begin. Što li se to promijenilo kroz pola stoljeća u Americi, dakle od vremena velike krize i Dust Bowla, pa do Reaganovih ‘Ratova zvijezda’? Ne mnogo toga, ali uvijek postoji šansa za novi početak.

Let’s begin again, begin the begin
Let’s begin again like Martin Luther Zen
The mythology begins the begin

Answer me a question, I can’t itemize
I can’t think clearly, look to me for reason
It’s not there, I can’t even rhyme, begin the begin

A philanderer’s tie, a murderer’s shoe
Example, the finest example is you

Trebala je to biti osmominutna epska pjesma, no brojne radne verzije i promjene refrena od prvih su je zabilješki iz veljače 1986. skratile na prihvatljvih i daleko izričajnijih tri i pol minute. U svakom slučaju, Begin the Begin definitivno spada među najspektakularnija otvaranja nekog rock albuma!

These Days nije nova skladba, pošto najranija verzija datira iz vremena okupljanja benda, dakle iz proljeća 1980. Srećom, producent Gehman je, kao i u slučaju pjesme What If We Give It Away?, prepoznao skriveni potencijal koji nešto žešćom svirkom i iskrenijom izvedbom izbija na površinu. Mnogi se slažu oko toga da je These Days, unatoč nezaobilaznoj dozi crnog humora, jedna od najhimničnijih pjesama R.E.M.-a uopće!

Ako je vjerovati izjavi Michaela Stipea iz 1991., dakle pet godina po snimanju i objavi Lifes Rich Pageanta, Fall on Me je njegov apsolutni favorit. Rudimentarna je verzija pjesme napisana u srpnju 1985. i izvorno je govorila o problematici kiselih kiša. No, tijekom godine dana dorađivanja i glačanja, korigirana je ne samo njezina glazbena i ritmička struktura, već i stihovi. “To je ustvari pjesma o opresiji.”, tvrdi Stipe, dodajući kako se prvotna forma skladbe krije u protumelodiji koju nakon drugog refrena pozadinski pjevaju Buck i Mills.

Slično pjesmama These Days i What If We Give It Away?, Hyena također nije novi broj – razmatrana je za uvrštavanje na prethodni album, no sastav jednostavno nije uspio spojiti hijeninu glavu i rep. Ovdje se opet Gehmanova doktrina pokazala spasonosnom te je ubrzavanjem tempa i općenitim ubrizgavanjem dodatne energetske injekcije kompozicija uspješno zaživjela u novom ruhu.

Cuyahoga je još jedan R.E.M.-ov izlet u ekopolitičke vode. Riječ je o nekoć bistroj rijeci koja protječe kroz sakralni indijanski teritorij u državi Ohio, ulijevajući se u jezero Erie, i koja je već 1915. bila do krajnje mjere onečišćena industrijskim otpadom i ispustima iz tvornica oko Clevelanda. Jedna vjerojatno istinita urbana legenda tvrdi da je negdje tijekom sedamdesetih postupak uklanjanja organskih tvari s njezine površine izvršen bacanjem baklje, tako da je vatra uništila nagomilane ugljikovodične spojeve.

Let’s put our heads together and start a new country up
Up underneath the river bed we’ll burn the river down

This is where they walked, swam
Hunted, danced and sang
Take a picture here
Take a souvenir

Cuyahoga
Cuyahoga, gone

Dinner Side zatvara Underneath the Bunker, najkraća pjesma na albumu koja svojim enigmatičnim tekstom i pomalo karipskim štihom pobuđuje brojna pitanja. No, nema tu neke pretjerane misterije. Tijekom slobodne večeri za londonskog snimanja prethodnog albuma, članovi sastava dopustili su si malko opuštanja u jednom grčkom restoranu u Hackneyju, uz prilično velike doze alkohola. “Puštali su nekakvu čudnu glazbu”, sjeća se Michael, “a mi smo po povratku u studio napravili svoju verziju onoga što smo čuli.”

remUnatoč celestijalnoj melodiji, The Flowers of Guatemala, prva skladba sa Supper Sidea, nosi poprilično gorke političke konotacije. Slično pjesmi Green Grow the Rushes s prethodnog Fables of the Reconstruction (pa i Welcome to the Occupation s nadolazećeg Documenta), govori o intervencionizmu Sjedinjenih Država u zemljama ‘trećeg svijeta’, konkretno onima Srednje i Južne Amerike.

Naizgled živahna garažna punk rock pjesmica s natruhama Replacementsa, I Believe, šokira nedorečenim nadrealnim tekstom. Stipe je naknadno pojasnio neke detalje, navodeći svoja sjećanja na preležani šarlah u dobi od dvije-tri godine, no čak ni takvo viđenje ne može iskristalizirati sve detalje skrivene u zamršenoj poetskoj formi. Neka vas to ne muči, takav je pristup esencija R.E.M.-a, a u ovom je slučaju savršeno odrađen. Uvodni taktovi gdje Peter Buck improvizira na bendžu snimljeni su neovisno o samoj skladbi i bez njegova znanja te u finalnom miksu pridodani pjesmi, stvarajući tako još jednu potku o kojoj će fanovi godinama razbijati glavu.

I believe in coyotes and time as an abstract
Explain the change, the difference between
What you want and what you need, there’s the key
Your adventure for today, what do you do
Between the horns of the day

Just a Touch još je jedna arhivska pjesma iz ranih osamdesetih koju Gehman nije uspio uništiti spomenutim Adams/Mellencamp pristupom, već joj inhalirati novi životni dah. Posebno je zanimljiv tekst, Stipeov osobni doživljaj dana smrti Elvisa Presleyja, njegovog heroja iz mladih dana – kralj je ipak kralj, što god mi mislili!

Možda najmračnija i najzagonetnija pjesma na albumu jest ona koja je zatvarala izvornu LP verziju Lifes Rich Pageanta. Swan Swan H (ovo ‘H’ stoji za hummingbird, odnosno kolibrića) akustična je minijatura (dvije gitare, Berryjeva harmonika i Michaelov glas) koja se deduktivno osvrće na najveću nacionalnu tragediju Sjedinjenih Država, građanski rat koji je bjesnio između 1861. i 1865. Iako su svi članovi R.E.M.-a praktički došljaci iz drugih saveznih država koje je tek slučaj okupio u južnjačkom univerzitetskom gradiću Athens, GA, teret prošlosti nikako nije moguće izbjeći. Težina ove skladbe ne leži toliko u onoj Faulknerovoj frazi po kojoj sinovi nastavljaju nositi teret svojih očeva, koliko u gotovo bolnoj situaciji poistovjećivanja sa zemljom i tlom. Čitavu tu lepršavu dimnu zavjesu koja se već desetljećima obavija oko ove prekrasne folk pjesme Stipe će pokušati ublažiti konstatacijom kako se bend tek pokušao poigrati s pseudoirskom glazbom i nebitnim alegorijama. Isprika stoji, ali nije baš vjerodostojna. Možda i bolje tako.

Swan, swan, hummingbird, hurrah
We are all free now
What noisy cats are we
Girl and dog, he bore his cross

Swan, swan, hummingbird, hurrah
We are all free now
A long, low time ago
People talk to me

Johnny Reb, what’s the price of fans
Forty apiece or three for one dollar
Hey, captain, don’t you want to buy
Some bone chains and toothpicks

Night wings, or hair chains?
Here’s your wooden greenback, sing
Wooden beams and dovetail sweep
I struck that picture ninety times

I walked that path a hundred ninety
Long, low time ago
People talk to me

A pistol hot, cup of rhyme
The whiskey is water, the water is wine
Marching feet, Johnny Reb
What’s the price of heroes?

Six and one, half dozen the other
Tell that to the captain’s mother
Hey, captain, don’t you want to buy
Some bone chains and toothpicks?

Night wings, or hair chains?
Swan, swan, hummingbird, hurrah
We are all free now
What noisy cats are we

Long, low time ago, people talk to me
A pistol hot cup of rhyme
The whiskey is water, the water is wine

Zatvoriti album ovom diskutabilnom i depresivnom pjesmom očito nije bio najbolji izbor te su se članovi R.E.M.-a odlučili na kompromis. Supper Side zaključuje već spomenuta Superman, obrada teksaških The Cloque, jer na koncu brojni superjunaci, stvarni ili izmišljeni, djeluju bitno pozitivnije od duhova prošlosti kojih se ponekad vrlo teško otarasiti. Netko će možda spomenuti kako takav izbor narušava koncept albuma, no imajući priloženo u vidu, bio je neophodan, pošto je u suprotnom slučaju, unatoč suncu Indiane naspram magli i kiša Londona, Lifes Rich Pageant mogao doživjeti zlosretnu sudbinu inače odličnog Fables of the Reconstruction.

Sada kada je Lifes Rich Pageant pred vama, ogoljen i možebitno demistificiran, krenite u akciju i preslušajte ovo remek djelo, prvi dio hipotetičke trilogije (Document te Green kao prvi album snimljen za Warner Bros logički su sljednici, zar ne?) koja je R.E.M. iz nezavisnih voda dovela pod stadionske reflektore i pretvorila u svjetsku atrakciju i to uz uistinu rijetku sposobnost održavanja kvalitete i dosljednosti unatoč nametnutom plivanju u vodama krupnog kapitala. Jer, početkom druge polovice osamdesetih, R.E.M. su zajedno sa Sonic Youthom i Hüsker Dü sačinjavali onaj ključni nezavisni trolist kojem su se upravo otvarala vrata međunarodnog uspjeha. Hüsker Dü nisu se uspjeli othrvati unutarnjim trzavicama, a Sonic Youth su uspjeli snimiti jedan do dva kvalitetna albuma te zapasti u dugogodišnju repetitivnu jednoličnost. Ukoliko postoji razlog koji je R.E.M. spasio od takve, skoro pa zacrtane sudbine, onda je to album Lifes Rich Pageant kojim je bend mapirao svoj daljnji razvojni put, neovisno o mutnim igrama i slagalicama koje nameću veliki diskografski igrači. A za tako nešto ne treba imati samo sreće, nego i pameti!

Na koncu, tek jedna digresija. Vjerojatno ste se zapitali otkud taj čudan i još gramatički netočan naslov, bez nužnog apostrofa u Life’s, odnosno Lifes. Po riječima gitarista Bucka, preuzeli su ga iz jedne izjave Petera Sellersa iz filma Pucanj u tami, nakon što inspektor Clouseau padne u fontanu:

Maria: You should get out of these clothes immediately. You’ll catch your death of pneumonia, you will.
Clouseau: Yes, I probably will. But it’s all part of life’s rich pageant, you know?

 Rekosmo već, bez apostrofa i bez pritajenih zakulisnih igara!

 

R.E.M.Lifes Rich Pageant (I.R.S. Records, 1986.)

Dinner Side:
01 Begin The Begin — I found it. Miles Standish proud.
02 These Days — I can.
03 Fall On Me — Bury magnets. Swallow the rapture.
04 Hyena — She will make a beautiful fossil.
05 Cuyahoga — A dying river. This is where we walked. Swam. Hunted. Danced. Sang.
06 Underneath The Bunker

Supper Side:
07 Flowers Of Guatemala — Flora Amanita (indigenous to meso-amer. flora)
08 I Believe — My throat hurts
09 What If We Give It Away? — A mighty big word.
10 Just A Touch — Rrrrrr
11 Swan Swan H — What noisy cats are we.
12 Superman

 

Vjeran Stojanac

 

09/12/2014

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , ,