
KUPEK desetljeće
Prije točno 10 godina krenulo se u jednu suludu avanturu zvanu K.U.P.E.K. – Kulturno um(j)etnički program edukativnog karaktera. Nit’ se…
“U ovoj pustinji nedoglednoj / Nepresušna je samo žeđ / U ovoj žeđi pustoj / Draga je samo / Bol / Od nje i živimo…“ Ovo su stihovi pjesme “Pustinja”, Maka Dizdara, pjesnika malih ljudi, pjesnika boli i pjesnika nade. Pjesnika koji je toliko često citiran i korišten, ali isto tako često i instrumentaliziran, zloupotrebljavan. Maka nema već skoro 50 godina, ali njegovo naslijeđe nije malo. Svoju bol mak je pretočio u stihove, u riječi koje je nekad i sam izmišljao i tako nam stvorio nepresušan izvor. Oazu “u ovoj pustinji nedoglednoj”. Nakon njegove smrti jedan tok te rijeke vratio se u njegovo rodno mjesto, Stolac. Dobio je ime: “Slovo Gorčina”, po istoimenoj pjesmi Maka Dizdara. Ove godine “Slovo Gorčina”, festival poezije, slike, muzike, filma, filozofije vraća se u potpunosti Stocu, održavat će se i međ’ starim zidinama dvorca i o tome u ovom 209. KUPEK-u i pričamo sa Gorčinom Dizdarom.
Piše: Dejan Kožul
Stolac je jedan od gradova u BiH za koji često vezujemo kovanicu “grad slučaj”, “podijeljen grad”. Mak Dizdar i sam festival su, stoga, sušta suprotnost toj slici koja o Stocu izlazi u javnost jer spajaju, a ne razdvajaju čak i u situaciji kad mnogi ne žele da budu spojeni.
A u takvoj situaciji, gdje podrške nema gotovo ni deklarativne, raditi festival poput “Slovo Gorčina” graniči se sa ludilom, ali “Luđaci / Oni su svjetlost svijeta / Mi gledamo / A oni vide / Mi se smijemo / Oni su smijeh / Njihova ludost nam / Otvara vrata / Iz ludnice / Koju zovemo / Svijet”
Tako je pisao Predrag Lucić i teško se ne složiti sa njim jer festival “Slovo Gorčina” vidi, otvara nam vrata iz ove ludnice i nudi pjesmu, onakvu kakvu je Mak Dizdar volio. Organsku. Prljavu sa svim zemljanim ostacima iz koje je iznikla. Bez umjetnog đubriva.
A kako takav “proizvod” prolazi u ovom svijetu pričao nam je Gorčin. Na kakve probleme u organizaciji nailaze, koliko Stolac i BiH gledaju na ovaj festival i naslijeđe Maka Dizdara kao na mogućnost da se izađe iz etnonacionalnog lavirinta?
Treba li sa Makovim djelom praviti kompromise kojim bi se njemu i onome što je radio stavio baš sličan predznak? Gorčin je izričit – bolje da se o njemu ni ne piše i ne priča, nego da se na taj način predstavlja.
To je ono što bi Mak i želio jer kako je i sam rekao: “Pustinju koju smo stvorili mi treba sada da premostimo”.
On je svoje učinio. Cijena koju je platio bila je ogromna. Nama je ipak lakše. Utro nam je put. Imamo izvor “Modre rijeke”, imamo “Kamenog spavača”, imamo “Slovo Gorčina”…Valja nama preko tog izvora i preko te rijeke ako želimo proći kroz ona vrata iz Lucićeve pjesme.
Detaljnije informacije o festivalu možete pronaći na njihovom sajtu: https://slovogorcina.ba/
Sa ovim KUPEK-om, inače posljednjim u ovoj sezoni, kucamo na ta vrata. Vrijeme okupljanja je od 23 h. A portal ka “ludari” će biti otvoren i dan poslije ovdje.
autor: dejan kozul, 23/07/2018
Arhiva
Prije točno 10 godina krenulo se u jednu suludu avanturu zvanu K.U.P.E.K. – Kulturno um(j)etnički program edukativnog karaktera. Nit’ se…
Od protesta u Prištini, o čemu smo pričali u 318. KUPEK-u, do protesta u Beogradu, prošlo je manje od mjesec…
Horkestar je svojim djelovanjem odavno zaslužio gostovanje u KUPEK-u. No, prvo smo im poštovanje iskazali pozvavši ih da nam nastupaju na jubilarnom, 99.izdanju a zatim ih i pozvali na ćakulu u 103. epizodi sapunice zvana KUPEK. Poziv su prihvatili i isturili naizgled krhku Ružicu. Ljudi, izgled vara.
A taj “Pas i kontrabas” omogućio je Filipu da udahne i zaroni u život jer je sve do momenta upoznavanja…
playlist