KLFM

Tko je sve “Srbenka”?

Prije “Zlatne palme”, Nebojša Slijepčević je dobio nagradu “Srce Sarajeva” na Sarajevo film festivalu, za film “Srbenka”. Na Palmu koju je Nebojša dobio ne treba gledati kao na Palmu koja je dodijeljena hrvatskom filmu već kao na Palmu koja je dodijeljena čovjeku koji pokušava osvijetlili zapostavljene, naizgled male ljude, kako god se oni zvali, gdje god živjeli. Tomo Buzov je bio jedan od njih, baš kao i Srđan Aleksić, Vladimir Trifunović… A, o tome kako i koliko identiteti mogu biti problematični snimio je i film. Srbenka mu ime i ovo je zgodna prilika da se podsjetimo tog razgovora iz 210. KUPEK izdanja. 

“Mama, jel’ sam ja Srbenka”, ključno je pitanje već nekoliko generacija djece srpske nacionalnosti u Hrvatskoj. Pozitivan odgovor na to pitanje prečesto je određivao sudbinu te djece. Ako se za tako nešto moglo imati razumijevanja, i to samo “ako”, u ratnim okolnostima gdje ona druga strana predstavlja “Srbenku”, iako nju i ostale nitko nikad nije pitao žele li oni to, onda danas to nikako ne bi smio biti slučaj. “Srbenka” u ovom kontekstu, međutim, ne znači samo nacionalnost, “Srbenka” označuje svaku ugnjetavanu manjinu. A to je ono što je istoimenim filmom htio poručiti Nebojša Slijepčević, autor tog filma, filma koji je nastajao prateći pripremu i premijeru predstave “Aleksandra Zec”, Olivera Frljića, u Rijeci.

Nebojša Slijepčević je i gost u ovom 210. KUPEK-u koji je u Rijeci i nastao, gdje je nastao i autor KUPEK-a, a toj istoj Rijeci bi se konačno moralo i postaviti pitanje, ali ne samo Rijeci nego i drugim gradovima i nazovi državama nastalim na području Jugoslavije, zašto je i danas, više od 20 godina nakon rata to pitanje toliko bitno. Zašto je bitno da li si “Srbenka” ili nisi?

Odatle i Slijepčević u KUPEK-u, odatle “Srbenka”, odatle priča o identitetima po tko zna koji put jer ta priča ne samo da je uništila jednu generaciju već je na dobrom putu da uništi i drugu, postratnu generaciju poput Nine, glumice u predstavi, odnosno “Srbenke”.

A kako bi to probali spriječiti moramo snimati filmove poput “Srbenke”, moramo pričati o tome i ovaj film je pokušaj da se pokrene diskusija i o prošlosti koja itekako određuje našu sadašnjost i budućnost, a KUPEK je tu samo da ovu diskusiju podstakne, ako ikako može.