KLFM

Naši privatni ratovi

Oni koji su posljednjih godinu i nešto malo više dana pohodili filmske festivale u kojima je fokus bio na ljudskim pravima teško da su mogli propustiti film “My Own Private War”, Lidije Zelović. Svi mi koji smo odrastali u Jugi možemo reći nešto na tu temu, ali pitanje je kako ćemo to sročiti, na koji način iskazati. Lidija je to uradila onako kako ona najbolje zna – filmom i to sjajnim filmom. “Ultimativnim”, rekla bi sama. Stoga smo Lidiju ugostili u 177. KUPEK-u kako bi malo osvjetlili njenu želju da snimi duboko ličnu priču o ratu.

Ultimativna je ovo priča o ratu, o Sarajevu, opsadi, o obitelji, sukobu unutar obitelji, o prijateljima, o ratnim zločinima, o žrtvama, o nama…Borba je ovo sa jednom obiteljskom traumom, ali nijedna priča o ratu nije završena, pa tako i ova.

Balkansko bure baruta ovakve priče mogu svakako malo primiriti, mogu nam otvoriti oči, mogu pomoći da razumijemo ali i da postavimo još bezbroj možda nikad nepostavljenih pitanja.

Sama Lidija to i čini. Postavlja pitanja ocu, postavlja pitanja prijateljima, poznanicima, postavlja pitanja svom rođaku, diskretnom heroju iz djetinjstva, jednom iz sarajevske raje za kog se ispostavilo da je tokom opsade bio snajperista.

“My Own Private War” je samo, rekli bi, nastavak već urađenih filmova koje možete naći na slijedećoj strani : http://www.zelovicproductions.com/. A koliko god bili zanimljivi i dobri, valjalo se uvaljati do kraja, valjalo se uplesti maksimalno, duboko lično što je i učinila, o čemu smo i razgovarali.

Kakve su reakcije bile na film na Sarajevo film festivalu, koliko se filmom i umjetnošću može mijenjati ili barem buditi društvo, kakav je njen odnos sa rodnim gradom danas, 26 godina nakon što je izbjegla i nakon što se skrasila u Amsterdamu…

Hoće li ikad poslušati savjet sopstvenog oca i konačno snimiti filmove u tulipanima ili će vječno postavljati pitanja kako bi pokušala bolje razumjeti našu blisku prošlost, naše ljude koji će uvijek reći da nema nigdje do nas samih. Nema, zaista. Posrani su i ti Holanđani, Nijemci, Šveđani…Nema nigdje do nas samih. Čak ni tamo odakle mi sami dolazimo.

Ovo je KUPEK i o nepristajanju je podijele, na nametnute identitete, KUPEK, koji kao i ostali ukazuje na put kojim se rjeđe ide, ali jedini put koji vam barem donekle garantuje spokoj pred samim ili samom sobom.

Teško je precizirati koji bi bio idealan momenat za ovakvu emisiju, ali pripremili smo je u vrijeme kad nam aveti prošlosti opet kucaju na vrata, kad se opet trguje žrtvama. Otvori li ovaj film ili ovaj KUPEK oči ikome od nas, dovoljno je. A ima i dobre muzike u emisiji. Fakat. Vrijeme preslušavanja je ponedjeljak, 20. 02. od 23 h.