
HOMESHAKE / Fresh Air
Svježi zrak i opuštena stvarnost.
Jubilarni deseti dugosvirajući nosač zvuka već godinama najboljeg benda na svijetu.
Još jedan dragulj iz Braithwaite & co. / Fridmann kolekcije – odakle ih samo vade??
Deset naoko klasičnih, a opet potpuno svježih, origininalnih i neobičnih post rock bravura standardne tiho-sporo/glasno-jako-brzo/tiho-još sporije forme (Mogwaijeve pjesme se, baš poput Mogwai kreatura samih, u odredjenom trenutku pretvaraju u goropadne Gremline, sve da bi se na koncu vratili u prvobitnu ljupku i mirnu formu) u kojima koketiraju sa svim ‘fazama’ bendove produkcije, od najranijeg ‘svijetu-ovo-je-Mogwai’ sounda sa prvih ploča, preko srednje ‘faze’ sa izraženijim dodatnim efektima (keys and shit) pa sve do ove posljednje, nazovimo je pop-post-rock, u kojoj bravuroznom igrom kristalno čistih, a opet bučnih i glasnih nota ne ostavljaju ravnodušnim ni najšire mainstream mase (hvala Dave Fridmannu as well).
I onda ta još jedna, predivna, prekrasna Ritchie Sacramento, posvećena pokojnom velikanu Davidu Bermanu i svim ostalim palim suborcima za našu, rock’n’roll stvar (prije svega tragično preminulom Scottu Hutchisonu iz Frightened Rabbit) – neke stvari, poput Dežulovićevih sportskih tekstova ili Mogwaijevih otpjevanih pop pjesama koje možemo izbrojati na prste, ajde, dviju ruku bi trebao zaštititi UNESCO i proglasiti svjetskom nematerijalnom baštinom nulte kategorije.
Iako je tek veljača – prevrtača, koja je i sama iznjedrila nekoliko sjajnih ploča(the Hold Steady, Tindersticks, Cloud Nothings, Teenage Fanclub) i premda već početkom ožujka za Mogwaijevu izdavačku kuću Rock Action izlazi pre-predugo očekivani album jednih Arab Strap, usudim se ‘As the Love Continues’ i ‘Ritchie Sacramento’ proglasiti albumom i pjesmom godine pred nama.
Popis pjesama:

autor: Gaal, 23/02/2021
Arhiva

Nakon prošlogodišnje kolaboracije s Courtney Barnett na Lotta Sea Lice, a tri godine nakon b’lieve I’m goin down, novi solo album Kurta…

“We just have to hold onto what we believe in, and how we critique music, how we engage in music, how we share music.” – The Cinematic Orchestra
Ovogodišnji, u petnaestak godina dugoj karijeri četvrti album Beachwood Sparksa ima pomalo čudnu povijest, pošto je riječ o skladbama koje su uglavnom nastale još davne 1997., a neke su od njih za ovu priliku prearanžirane i iznova snimljene. Ovo je odlična prilika da spomenuti sastav doživite u bitno energičnijem, rockerskijem izdanju, kao i mogućnost da na primjeru jednog albuma sublimirate ‘in the nutshell’ priču o američkoj indie sceni!
playlist