Archie Marshall sipa rime stoljetne duše iz mršavog, ginger, tjelešca s upravo navršenih 19 ljeta. I radi to sa Strummerovskim mudima i stavom londonskog kronera sa desetljećima iskustva u pintanju i puzanju na koljenim po zabitim uličicama u alkoholnoj nemoći.
Dvije godine nakon mračnog i refleksivnog ‘Sketches from the Book of the Dead’, na kojemu je kontemplirao o temama gubitka, sjećanja i smrti, Mick Harvey se vraća s možda najboljim i definitivno najzrelijim ostvarenjem u svojoj četiri desetljeća dugoj karijeri, albumom FOUR (Acts of Love) čija je temeljna potka ni manje ni više nego ljubav u svojem najromantičnijem izdanju!
Šesti album (ne računamo li neke usputne, npr. teatarske suradnje) Woven Handa nije toliko energičan poput prethodnika ‘The Laughing Stalk’, no zato nudi lucidno zamišljen koncept koji se retrogradno osvrće ne samo na glazbene i ambijentalne potke Edwardsovog pionirskog sastava 16 Horsepower, već i na njegove glazbene uzore u rasponu od Nicka Cavea, preko Bauhausa, Echo & the Bunnymen i The Culta, pa do neizbježnog Joy Divisiona!
Došli smo i do toga da Dan Snaitha trenutno zanima samo dancefloor. I med. I očigledno se dobro zabavlja.