KLFM

Mirage Men

U nadolazećim bi mjesecima svjetske kino dvorane konačno trebao zaposjesti dugo vremena najavljivani dokumentarni filmski uradak Mirage Men, jedan od onih filmova koji su još prije početka službenog prikazivanja uzburkali duhove i prašinu, te izazvali kontroverze. Riječ je o vizualizaciji sadržaja istoimene knjige britanskog novinara Marka Pilkingtona, objavljene u srpnju 2010., i koja je poprilično ispreturala uvriježene postavke UFO mitologije.

Iako je pitanje o mogućnosti postojanja inteligentnog života u svemiru, kao i posjećivanje Zemlje od strane istog staro koliko i civilizacija, na aktualnosti je dobilo negdje tijekom Drugog svjetskog rata, te neposredno po njegovu završetku. Zadnjih su godina ratnih operacija saveznički piloti učestalo prijavljivali ‘pratnje’ u vidu svjetlećih kugli znanih kao foo fighters, no pošto nije bilo nikakvih bojnih djelovanja sa njihove strane, smatrani su tek špijunskim nacističkim letjelicama ili pak pojavama koje imaju meteorološko objašnjenje.

Nadolazeći je dokumentarac u biti vizualicija nedavno objavljene istoimene knjige Marka Pilkingtona, koja pruža dodatne informacije!

Početkom ljeta 1947. će se zbiti dva događaja kojima praktički započinje suvremena ufomanija. Prvi je izvještaj pilota Kennetha Arnolda, datiran 24. lipnja, kada je dotični, leteći u blizini planine Mt. Rainer u državi Washington uočio leteću formaciju od devet diskolikih objekata (tada je prvi puta uporabljen termin flying saucer, odnosno leteći tanjur). Drugi se događaj zbio u blizini gradova Roswell i Corona u New Mexicu, u olujnoj noći između 6. i 7. srpnja. Barem je jedan farmer začuo glasnu eksploziju, a ujutro su na širokom području lokalne travnate visoravni nađeni ostaci nepoznatog metala koji se nije pokoravao zemaljskim fizikalnim zakonima. Promptno pokrenuta vojna istraga dovodi do daljnih, šokantnih rezultata – pronađena je djelimično oštećena letjelica oko koje bijaše pobacano pet  tijela niskih, humanoidnih bića, od kojih je jedno navodno bilo živo u trenutku dolaska istražitelja.

Ostatak priče je uglavnom svima poznat. Ne samo u Americi, već i diljem svijeta ljudi počinju učestalo viđati leteće objekte nepoznatog podrijetla na dnevnom, i još ćešće na noćnom nebu, a početkom šezdesetih ovaj trend zadobija neke bitno jezivije implikacije. Doba je to prvih registriranih otmica zemljana od strane nepoznatih, uglavnom zastrašujućih bića. Izgubljeno vrijeme, implantanti, stravični snovi, Area 51, sakaćenje stoke, krugovi u žitu, plodovi koji nakon mjesec-dva nestaju iz ženskih maternica – sve je to kristalno jasan i mogli bismo kazati, danas megapopularan dio UFO folklora.

Mark Pilkington i John Lundberg u blizini Four Corners Area, graničnog područja Utaha, Colorada, New Mexica i Arizone. Područje je navodno protkano mrežom podzemnih baza i tunela, a nešto sjevernije leži i svima nam znana Area 51,

Očekivano, javio se i znatan broj samozvanih istraživača ovih pojava, čiji stavovi i zaključci uglavnom nisu bili usklađeni, pošto se svatko osjećao pozvanim zagovarati vlastitu teoriju. Stoga put ka Istini nije bio, da uporabim tu poetsku frazu trnovit, već i posve neprohodan.

Istina nije postojala, već se svodila na Veneru i meteorološke balone. Ne postoji ni danas.

Između 2002. i 2010., Mark Pilkingotn je izveo uistinu opsežno istraživanje intervjuirajući brojne svjedoke UFO pojava, časnike američke vojske u širokom rasponu činova, kao i djelatnike polutajnih Vladinih agencija poput CIA-a (Središnje obavještajne agencije) i NSA (Agencije za nacionalnu sigurnost). Bez suvišnog duljenja, Markov se zaključak svodi na slijedeće: čitav mit o UFO-ima počiva na klimavim nogama, pošto je riječ o tajnom američkom oružju razvijanom u vrijeme Hladnog rata (i poslije), dok su viđenja vanzemaljaca, pa i tzv. otmice najvjerojatnije dio iste zakulisne igre koja bi težište problema trebala pomaknuti na paranormalno područje.

Jedan od prvih slučaja navedenih u knjizi Mirage Men seže u davnu 1957., i što je bitnije, zbiva se u Pilkingtonovoj rodnoj Engleskoj, iznad pitoreskne grofovije Kent. Američki pilot Milton Torres je u sklopu NATO razmjene smješten u bazi Manston, i jedne večeri tijekom rutinskog leta prima zapovjed da se približi nepoznatom predmetu divovskih dimenzija kojeg je zemaljska kontrola (a uskoro i Torres) uočila na radaru. Torres leti u zadanom pravcu sa raketama spremnim za ispaljivanje, no ne nalazi ništa!

Idućeg jutra mu u bazi prilazi njegov zemljak, kasnije će se uspostaviti – agent NSA, pitajući ga voli li svoju majku. Torres odgovara potvrdno. ‘Ja bih je u tom slučaju čuvao’ – nastavlja agent. ‘Ljudima se mnogo toga može neplanirano dogoditi’. Poruka je bila više nego jasna. Torres je svoju izjavu dao tek nedavno, po majčinoj prirodnoj smrti.

Pilkington je većinu istraživanja UFO pojava ipak obavljao na ‘vrućem terenu’, dakle na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država. Prvi uočljivi detalj je bio svojevrsni dress code agenata koji su boravili u pojedinim vojnim bazama. Unatoč uvriježenoj slici o Ljudima u crnom, uglavnom je sretao pripadnike NSA i CIA-e, odjevene u časničke odore američke vojske! Štoviše, Mark ide kork dalje, i iznosi pretpostavku u koju je poprilično uvjeren, i po kojoj ne baš zanemariv postotak civilnih istražitelja UFO pojava dolazi iz bivših vojnih i obavještajnih krugova, nastavljajući svoju aktivnost dezinformiranja javnosti iz udobne sigurnosti građanskog života.

Tvrdnje Dotyja i ostalih iz njegove branše mogu poljuljati jedino fotografije iz konkurentskog miljea – ovi su Grayevi snimljeni navodno pri pregovorima sa ruskim obavještajcima. Baca li to u vodu Pilkingtonovu teoriju o UFO letjelicama kao tipičnom zemaljskom produktu?

Jedan od takvih je po Pilkingtonovim riječima i Richard Doty, bivši posebni istražitelj pri Zračnim snagama američke vojske (USAF). U osamdesetima je naime bio aktualan ‘projekt Aquaruis’, skup povjerljivih dokumenata koji su spominjali i organizaciju zvanu MJ-12 (Majestic Twelve). Slučajno ili namjerno, papiri dospjevaju u ruke stanovitog Paula Bennewitza, koji je u to vrijeme radio kao civlini inženjer u zračnoj bazi Kirtland u Albaquerqeu, New Mexico. Paul je bio uvjeren kako je svjedočio uzlijetanjima i slijetanjima izvanzemaljskih letjelica, posebice stoga što je jedan čitav odjel baze, pod izravnom paskom NSA ‘radio na dešifriranju’ alienskih pismena i simbola. Spomenuti Doty samo podgrijava Bennewitzove tlapnje, a stvari se razvijaju do te mjere da uskoro na mjesec dana biva smješten u psihijatrijsku ustanovu. Po Pilkingtonovu mišljenju, Richard Doty i još neki neimenovani agenti su namjerno iskoristili Paula kako bi dotični za njihovu korist širio neistine o izvanzemaljskom podrijetlu tih čudnovatih i misterioznih letjelica.

Dvadesetak godina kasnije, Pilkington će u sklopu svoje istrage intervjuirati Dotyja, koji revno ostaje pri stajalištima kakva je zastupao ranije: izvanzemaljci su tu, postoji urota između njih i Vlade, a on je, dobričina, tek želio javnosti pružiti barem dio istine.

Slagalica pomalo poprima smisleni oblik, no neke stvari i dalje zbunjuju. Pilkington tako dolazi do zaključka da vojne i civilne strukture vlasti igraju dvostruku igru – sa jedne strane, obmanjuju javnost bajkama o polarnoj svjetlosti, kuglastim munjama, meteorima i jatima ptica, dok istovremeno krivotvore ‘dokaze’ o posjetima izvanzemaljaca, otmicama, sakaćenju stoke i ostalim elementima UFO tradicije.

Dakle, postoji svojevrsna dvostruka igra koja se izvodi u dvije faze. Odgovorni će se prvenstveno pokoravati stavu većeg dijela javnosti po kojemu su UFO pojave glupost koja može zanimati samo besposličare, alkoholičare i narkomane. Drugi stadij uključuje zainteresiranu manjinu uvjerenu da je Zemlja na udaru posjetilaca iz drugih solarnih sustava, pa i galaksija, naravno u svrhu stvaranja potpune pomutnje. U međuvremenu, američka vojska može slobodno i bez straha nastaviti sa testiranjem svojih tajnovitih letjelica.

Plakat za dokumentarni film ‘Mirage Men’, na kojemu možete vidjeti polovicu lica ionako dvoličnog Richarda Dotyja!

Autor se osvrće i na zapaženi val neidentificiranih letjelica, viđan nad Iranom tijekom godine 2004. Ukoliko malo posložimo kockice, slika postaje i više nego kristalno bistra, pogotovo imajući u vidu da su misteriozna svjetla uglavnom viđana u blizini iranskih nuklearnih postrojenja. To što su lokalni mediji, unatoč cenzuri kakva se može očekivati od teokratske islamističke vlasti prenosili izjave svjedoka o čudnim bićima i lebdećim robotima sasvim dovoljno govori do kojih instanci seže ova opasna igra!

Dokazi u korist Pilkingtonove tvrdnje dolaze iz ratličitih izvora diljem svijeta. Tako se godine 1996.  bristolski haker i UFO zanesenjak Matthew Bevan  malko bavio arhivom Pentagona, te se dokopao dokumentacije o navodnim antigravitacijskim letjelicama koje se razvijaju u bazi Wright-Peterson u Daytonu. Očekivano, Bevan je uhićen, no na suđenju majstori manipulacije pokazuju još jednu stranu svojeg lica, pošto će američki časnik u svojstvu svjedoka optužbe osloboditi Matthewa ikakve krivice, tvrdeći da ga je na taj potez ponukala tek znatiželja u vezi izvanzemaljskih letjelica kakve oni, dakle pripadnici vojske i obavještajnih službi smatraju običnim besmislicama. Još jedno uspješno skretanje interesa javnosti sa bitnog na trivijalno!

Trust him!

Iako se Richard Doty, središnja osoba Markove knjige (i posebice nadolazećeg dokumentarca) u međuvremenu povukao u okrilje idiličnog obiteljskog života u New Mexicu, njegov je gard prema Pilkingtonu katkad bio isuviše oštar, grub. Piscu knjige i scenaristu filma je doslovice rekao:

Posve je jasno, gospodine Pilkington, da vi u stvari radite za Britansku obavještajnu službu. Čak mi je vaš (engleski, op.a.) UFO istražitelj Richard Hall potvrdio da vas se u Ujedinjenom Kraljevstvu baš i ne uzima ozbiljno, jer i ptice na grani znaju da ste na platnoj listi MI5!

Kakvo vraćanje loptice, ha?!

Bilo kako bilo, tri godine po objavljivanju knjige Mirage Men, Mark Pilkington ojačan mladim snagama u vidu Johna Lundberga, Rolanda Denninga i Kyprosa Kyprianoua dovršava svoj dokumentarni film koji bi trebao pojasniti teze iznesene u knjizi, uz poseban naglasak na jednog od tih skrivenih, prividnih ljudi, zamagljivača istine kakav je antijunak filma, Richard Doty.

Zasad nam ostaje pričekati reakcije na premijeru filma, zakazanu za 13. lipnja u sklopu festivala dokumentarnog filma u Sheffieldu.

A u međuvremenu Doty i njegovi kolege nastavljaju zbunjivati javnost neutemeljenim pričama koje često zadiru u već poznate slučajeve i dodatno ih prekrajaju.

Tek jedan primjer iz Dotyjeve ‘ostavštine’:

U Roswellu se 7. srpnja 1947. nije srušio jedan, već dva izvanzemaljska broda – prvi jugozapadno od Corone, te kod brda Pelona, južno od Datila, New Mexico. Posadu su sačinjavala bića za koje se u međuvremenu uvriježio naziv Grays (Sivi), a dolaze sa planeta Serpo iz sustava dvojne zvijezde ζ (Zeta) u zviježđu Reticulum.

/Richard Doty/

Vjeran Stojanac, 17. 05. 2013.