Mariano Mariani: Moj osvrt na splitsko ukazanje Laibacha
Zadnjih su dana lokalne medije prepavili osvrti na nedavno održan koncert Laibacha u splitskom HNK. Ponovno je lajala uobičajena umišljena pasčad; razni Gallovi, Grgići, Pavičići, Stojanci, Sušakinje, Rosandićke i da ne nabrajamo tu kvazielitu… No, kako bi razbili njihovu predvidivost i monotoniju, prilažemo osvrt našeg čudesnog i iznad svega svojoj viziji odanog reporetra Mariana Marianija, analitičara iz duboke sjene! Pročitajte što Mariano misli o povratku Laibacha u Split nakon četvrt stoljeća, uvažavajući pritom i ostale bitne ali zapostavljene usputne trenutke koji upućuju k Duhu Vremena!
Izgladnjeloj i nenaviknutoj na ukusniju ponudu splitskoj publici je nastupio Laibach, i to u HNK. To je poslije Watersa već drugi pravi koncert u manje od godinu dana što je dovoljno za osobiti sentimentalizam i neodredivo razlikovanje znakova. Dok je lipanjska ciklona, nazvana Faust, evocirala imaginarij Ludviga Bavarskog, a nogometne halucinacije opsjedale organizme grada pod Marjanom, u kazalištu, na sceni.. dvije utvare / labuda parsifalovski su rotirala u lirskoj ekstazi neustrijeljene nevinosti. Tom rijetkom zovu odazvali se znanci, sve odreda ravnodušni skeptici fiksirani u vlastite uvide, subjektivne i ne posve privatne. Udobno se smjestili u sjedišta i zamjenili riječi slušanjem i gledanjem.
I onda je počelo. Glas čovjeka obnevidjelog od naglog prestanka opstipacije afektivno povezuje izraz i teme kojima se ukazuje na distopijske oblake što su zamračili smisao. Sa druge strane stoji ona; čista ljupkost, golubica koja transcendira umornu zapalost u neizbježnu propast. Zajedno brode bezdanom doušništva i crne oskudice. Srdit ritam i digitalni kas rastegnutih fanfara krijumčari poruku uprkos nečasnom manjku nade. Utezi, vage i mjere za dužinu – sve je na svom mjestu.

Saksofon i dva klavira
Al istinu meću pred lice ogavno!
Kad su stvari pri sebi onda neotesanac misli da je red na njega. Pa diže mobitel u zrak, kadrira, pa bi pljeskao rukama, pa kasni nakon poluvremena, pa zove svoju utvu, a ona bi čagala; ajde šta ste ostarili.
Uf kako me nervira.
Inače, odličan koncert.