Suzvučja tijela i teksta u galerijskom prostoru
Premijerna izvedba suvremene plesne predstave u Galeriji umjetnina
Mariano Mariani: Moj osvrt na splitsko ukazanje Laibacha
Zadnjih su dana lokalne medije prepavili osvrti na nedavno održan koncert Laibacha u splitskom HNK. Ponovno je lajala uobičajena umišljena pasčad; razni Gallovi, Grgići, Pavičići, Stojanci, Sušakinje, Rosandićke i da ne nabrajamo tu kvazielitu… No, kako bi razbili njihovu predvidivost i monotoniju, prilažemo osvrt našeg čudesnog i iznad svega svojoj viziji odanog reporetra Mariana Marianija, analitičara iz duboke sjene! Pročitajte što Mariano misli o povratku Laibacha u Split nakon četvrt stoljeća, uvažavajući pritom i ostale bitne ali zapostavljene usputne trenutke koji upućuju k Duhu Vremena!
Izgladnjeloj i nenaviknutoj na ukusniju ponudu splitskoj publici je nastupio Laibach, i to u HNK. To je poslije Watersa već drugi pravi koncert u manje od godinu dana što je dovoljno za osobiti sentimentalizam i neodredivo razlikovanje znakova. Dok je lipanjska ciklona, nazvana Faust, evocirala imaginarij Ludviga Bavarskog, a nogometne halucinacije opsjedale organizme grada pod Marjanom, u kazalištu, na sceni.. dvije utvare / labuda parsifalovski su rotirala u lirskoj ekstazi neustrijeljene nevinosti. Tom rijetkom zovu odazvali se znanci, sve odreda ravnodušni skeptici fiksirani u vlastite uvide, subjektivne i ne posve privatne. Udobno se smjestili u sjedišta i zamjenili riječi slušanjem i gledanjem.
I onda je počelo. Glas čovjeka obnevidjelog od naglog prestanka opstipacije afektivno povezuje izraz i teme kojima se ukazuje na distopijske oblake što su zamračili smisao. Sa druge strane stoji ona; čista ljupkost, golubica koja transcendira umornu zapalost u neizbježnu propast. Zajedno brode bezdanom doušništva i crne oskudice. Srdit ritam i digitalni kas rastegnutih fanfara krijumčari poruku uprkos nečasnom manjku nade. Utezi, vage i mjere za dužinu – sve je na svom mjestu.
Saksofon i dva klavira
Al istinu meću pred lice ogavno!
Kad su stvari pri sebi onda neotesanac misli da je red na njega. Pa diže mobitel u zrak, kadrira, pa bi pljeskao rukama, pa kasni nakon poluvremena, pa zove svoju utvu, a ona bi čagala; ajde šta ste ostarili.
Uf kako me nervira.
Inače, odličan koncert.
autor: Vjeran Stojanac, 20/06/2014
Vezane objave
Arhiva
TROKUT na vrućem limenom krovu Doma mladih
Naslov uvijek mora biti malo bombastičan, ali nismo ni daleko.
Songs in the Key of Cree
koncert Songs in the Key of Cree održati će se u utorak, 2. svibnja 2017. u 20 sati, u dvorani Filodrammatice (Korzo 28/1, Rijeka).
Roger Waters; od danas počasni građanin Anzia
Danas, 18. veljače, Roger Waters je u gradiću Anziu prisustvovao ceremoniji otkrivanja memorijalne ploče za njegova oca, poginulog prije točno 70 godina tijekom završnih bitaka za oslobođenje Rima, upravo onih bitaka koje su osigurale savezničku pobjedu u dosad najvećem svjetskom pokolju. Ujedno je postao i počasni građanin Anzia. Sve te lijepe geste ne mogu, istina, isprati onaj gorak okus iz ustiju, ali činjenica je da civilizirani svijet ne zaboravlja svoje antifašističke temelje, te da čak i ovakvi simbolični memorijali predstavljaju jednu malu svijeću na onom svima nam suđenom, često mračnom ali vremenskim tijekom definiranim putom. A jedini mogući pravac jest NAPRIJED!
