KLFM

MANU CHAO #La Ventura# LIVE 17.07. @ Zadar, Jazine

Manu Chao. José-Manuel Thomas Arthur Chao Treviño. Veliko ime.

Odlučio sam se za ovakav početak, jer je to minimum koji ovaj glazbenik zaslužuje. Prvi put u Zadru, prvi put u Dalmaciji, očekivanja su više nego ispunjena. Brutalno vruć dan, najavio je da će ovo biti jako topla noć, a na koncertu atmosfera u kojoj će faliti kisika, tijela biti mokra, ali da će biti ruke u zraku i osmijesi na licima za svo trajanje koncerta. Tako je i bilo. Manu Chao je ljeto, ljeto je ska-punk-reggae sa latino šprehom.

Većina ljudi počela je ulaziti nešto pred sam početak Manu Chaovog nastupa, šta je stvorilo ogromne gužve. Odmah po ulasku, ljudi na ramenima drugih, ruke u zraku, tisuće mobitela i fotoaparata blicava, gore bengalke, tisuće ljudi se nagurava prema bini. Rekao sam, hvala ti živote što sam sada tu. Bez pretjerivanja.

Krenulo je sa Mr Bobby, a redalo se nizom sve hit do hita, rekli bi obožavatelji, od La Vida Tombola, Bongo bong, preko Clandestino, Primavera, Machine gun, Que paso che paso… U publici pola Splita, pola Zagreba, hrpa poznatih ljudi, svi ujedinjeni u ritmu neprestanog podižućeg ritma Manu Chaovih pjesama, miris „legalize it“ cigareta u zraku, a što uopće nije čudno jer je to jedna od nezaobilaznih tema inspiracije Manuovih pjesama. Ovaj glazbenik je utjelovio i isprepletao ljubav, emocije i poruku koju je crpio iz svog života i života okruženja i svojih bližnjih, a to je život u imigraciji, u getoima, marihuana, ljevičarsko slobodarske poruke, a pjeva na španjolskom, francuskom, galicijskom, arapskom, portugalskom i wolof jezicima što stvar čini još zanimljivijom. Konstantna energija, skakanje nije prestalo 2 i po sata, a naravno da je u cijelu priču u završnoj fazi koncerta ušlo hitova tipa Radio Bemba i moja najdraža Mala Vida, di je publika totalno eruptirala.

Koncert je pratio ogroman video zid i fenomenalne animacije i efekti, što je za svaku pohvalu.

Ono što nikako ne mogu razumjeti i pohvaliti, već naprotiv je ugostiteljski dio organizacije i šankovi na ovom mega spektaklu. Naime, na tisuće ljudi, bilo je na raspolaganju tri šanka, na kojima su gužve bile ogromne, toliko da se čekalo u redu čak i do sat vremena, ako se nisi htio probijati, gurati se, vikati i mahati rukama i nogama. Uz sve moguće napore, pola sata je bio minimum čekanja. Jako loše odrađeno i baca mrlju na ovakav događaj.

Sve u svemu, ska-punk-reggae latino veselica kakva je trebala i biti i kakvu sam očekivao. Tisuće posjetitelja rekle su svojim dolaskom, glasom, stopalima i dlanovima da u Dalmaciji ima itekako mjesta za gitare, za živu muziku (a da nije cajka), a mi Splićani, idemo kući nadajući se da će se i u Splitu moći gledati ovakve spektakle, jer ako mogu Šibenik i Zadar, može i Split. Valjda može…?

Mario Bilankov

KLFM.ORG