KLFM

Kries / Solin, Gradine

– O čemu on piva ovo?
– Neman pojma, al’ nije ni važno,ovo je ludilo, koja energija..

Ovako je nekako izgledao razgovor između mene i moje drage negdje na pola koncerta grupe Kries u Solinu, na zatvaranju Ethnoambient festivala. Kao i manje više svakome tko po prvi put sluša Kries uživo, njeno oduševljenje bilo je golemo. Nije da je ona baš neka velika obožavateljica ethno/world/nazovimo je kako hoćemo glazbe, ali ruku na srce, Kries i nije takav bend.
Je, tu su čudnovati instrumenti, nošnje, plesovi i sve ostalo šta prati sličnu glazbu ali Kries je u svojoj srži rock bend.

Ono šta prvo primjetite na njihovom koncertu je da stvarno dobro “figuraju” na bini. Svaki od njih sedam je u nekom svom elementu, u laganom “groove-u” koji prati ritam glazbe i čini se da stvarno uživaju u svirci. Koja je stvarno vrhunska. Izmjene čudnovatih ritmova/dobi iz pjesme u pjesmu uvode slušatelja u neko hipnotičko stanje koje ga jednostavno zarobi. Čini se da je i set lista tako posložena, od onih složenijih ritmova u prvoj polovici koncerta do onih jednostavnijih prema kraju, kada publika (treba li napisati da su svi plesali do kraja koncerta ) otpusti sve kočnice i potpuno se preda glazbi (Zumba).

I da, svi jako dobro znaju svoj posao: od ethno trojke koj svira “mrtve životinje”:), udaraljke i ostale čudne instrumente , preko basista koji rastura u svojih metar kvadratni tiho i nenemetljivo, Mojmira koji kao nekakav šaman koordinira predstavu pa sve do gitarista i bubnjara (inače članovi benda Pridjevi koje nikako ne želite propustiti na Superuhu ove godine ) koji odlično osjećaju kada treba svirati a kada ne.
Kries u jednom trenutku zvuči ethno,u drugom kao RATM, u trećem je funky i rasplesan ali opet sa osobnim pečatom,pečatom benda koji zna kako tretirati svoju glazbu i instrumente i rade to jako, jako dobro.

Iako ne poznajem baš tekstove koje Mojmir i družba uglazbljuju, čini mi se da je to onaj rukopis koji publika prepoznaje kao izvorni,hrvatski pa ako hoćete i domoljubni, ali ne na onaj način kako to prezentiraju Thompsoni i društvo već na jedan pitomiji, onaj koji priznaje različitosti, koji daje i slavi ljubav i u kojem nema mjesta za mržnju i podjele. U nekom paralelnom/pravednijem svijetu Kries bi bio taj koji bi punio Poljude i Maksimire ali to je sad već druga priča..

I to je to. Godišnje hodočašće na koncerte Kriesa sa nastavlja a za sve one koji su ih propustili popravni je u klubu Judino drvo u četvrtak 23.7. iako svi kažu da se Kries najbolje doživi u Solinu. Ne bez razloga.

Stjepan Tonković