
Hodajući spomenik jednom Prijedoru
Prijedor je grad koji je tokom rata 90-ih izgubio 3176 svojih stanovnika. Civila, ne vojnika. Od toga čak 102 djeteta….
„Ja sam pisac bastard, dospeo ni od kud“, govorio je Danilo Kiš a to „ni od kud“ možemo sagledavati i drukčije, poput poluprazne ili polupune čaše, jer ni od kud može biti i od svakud. To je, ako ćemo pravo, Danilo Kiš, ali to je i priča o KUPEK-u, kao i o gošći ovog 232. izdanja. Olja Runjić je isto tako dospjela „ni od kud“, a opet od svakud i to ona najbolje osjeća, a kad netko poput Olje taj osjećaj zna premijeti na papir, onda taj osjećaj dijelimo i mi koji je čitamo, ili gledamo, ili slušamo. Taj osjećaj imamo posebno kad čitamo njenu posljednju zbirku poezije „Lancunom preko glave“. Olju smo „zakačili“ u Beogradu, gradu koji ima svoju malu posvetu u prvoj pjesmi navedene zbirke. Jednako tako kako je posvećivala pjesme gradovima, posvećivala ih je i ljudima koji su joj bliski jer gradove i čine ljudi. O svom odnosu prema gradovima, Beogradu, Sarajevu, rodnom Šibeniku, koji je puno više od samog rodnog mjesta, jer Šibenik progovara kroz Olju u svakom momentu, i pričali smo u ovom KUPEK-u. I neminovno se dotakli i teških tema jer i sa njima smo okruženi. „Lancunom preko glave“ je u neku ruku dječja igra skrivanja i bježanja od opasnosti koje nas okružuju. Bježanje u nevini svijet gdje slova služe samo za igru. Jednom se, na žalost, mora i odrasti i lancun definitivno više nije dovoljna zaštita. A poezija? I to je nastavak igre ali i suočavanje sa svijetom oko sebe. Borba čak protiv zla. Isto kao i proza, kao i filmovi, a sve je to polje u kojem Olja djeluje. A mora djelovati jer vidi puno toga, osjeti puno toga. I ovaj KUPEK je prostor u kom valja uključiti posebne receptore, što zbog Olje i razgovora, što zbog njene poezije koju je čitala, ali i ne samo nje i ne samo njene poezije.
autor: dejan kozul, 25/03/2019
Arhiva

Prijedor je grad koji je tokom rata 90-ih izgubio 3176 svojih stanovnika. Civila, ne vojnika. Od toga čak 102 djeteta….

“Mi krvarimo za sv(ij)et” je jedna od replika u predstavi “Devojčice” by Reflektor teatar. Odavno je vrijeme da taj svijet…

Gost 285. KUPEK-a je Amir Imširević, dramaturg, koji posljednje vrijeme bježi iz zatvorenog kazališta i to bježi u kratke priče…

Žene nisu uzele gitaru kako bi se istrgle iz šovinističkih ralja u kojima je gitara predviđena za muškarca. Dobro. Možda…
playlist