
Ivana Đurić, Violinski ključ sevdaha
Žena sa violinom jeste pomalo kliše. Ženska senzibilnost? Jebem ga ja, nisam baš siguran da je to ekskluzivitet jer svi…
Prijedor je grad koji je tokom rata 90-ih izgubio 3176 svojih stanovnika. Civila, ne vojnika. Od toga čak 102 djeteta. Već godinama unazad u Prijedoru postoji inicijativa da se toj djeci podigne spomenik, ali za sada bez većeg uspjeha. Gošća 203. KUPEK-a, Anita Zečić, se stoga odlučila da napravi pokretni spomenik. Instalaciju koju je moguće u roku od kog sata sastaviti, a za još manje vremena i rastaviti. Spomenik kojim komemorira ubijenu djecu Prijedora, civilne žrtve, spomenik koji boli, upozorava i u kom se vrišti. Umjetnost.

Tekst: Dejan Kožul
Povijest ljudskog roda obilježena je ratovima i stradanjima. Štoviše, to je jedna od rijetkih konstanti koje, bez obzira na nivo tehnološkog napretka, ljudsko biće svodi na preživljavača ili u gorem slučaju na one koji direktno ugrožavaju to preživljavanje. Nekad je to sve u žaru borbe, a nekad klasično iživljavanje nad nemoćnijima. E, povijest Balkana, Jugoslavije, Bosne i Hercegovine je prepuna takvih slučajeva. Povijest kozaračkog kraja posebno pamti neljudskost. Problem sa pamćenjem je često to što je selektivno i potencira uglavnom one “naše” žrtve. To ostavlja stravičan, prazan prostor u kom se žrtve i dalje sapliću i dalje stradavaju. U njemu se nije lako snaći. On boli, upozorava, u njemu se vrišti…Idealno za umjetnost.
Prijedor je grad koji je tokom rata 90-ih izgubio 3176 svojih stanovnika. Civila, ne vojnika. Od toga čak 102 djeteta. Već godinama unazad u Prijedoru postoji inicijativa da se toj djeci podigne spomenik, ali za sada bez većeg uspjeha. Gošća 203. KUPEK-a, Anita Zečić, se stoga odlučila da napravi pokretni spomenik. Instalaciju koju je moguće u roku od kog sata sastaviti, a za još manje vremena i rastaviti. Spomenik kojim komemorira ubijenu djecu Prijedora, civilne žrtve, spomenik koji boli, upozorava i u kom se vrišti. Umjetnost.
Prvi put je predstavljen prošle godine, u prijedorskom pozorištu, na 25-godišnjicu od napada i stradanja civilnog stanovništva u Prijedoru i okolici, ali ne na centralnom trgu što je njena želja. U međuvremenu je putovala sa njim po Sarajevu, Rijeci, Haagu… Došla je u Beograd kako bi odaslala i poruku iz grada iz kog se zlo krenulo širiti. Vrijeme je da iz Beograda u BiH i Prijedor konačno dođe i nešto drugo. Da dođe empatija.
A empatiju širimo i ovim KUPEK-om koji možete poslušati u ponedjeljak 04. 06. 2018. godine od 23 h ili na KUPEK mixcloud kanalu.
autor: dejan kozul, 04/06/2018
Arhiva

Žena sa violinom jeste pomalo kliše. Ženska senzibilnost? Jebem ga ja, nisam baš siguran da je to ekskluzivitet jer svi…

Priča o Dušanu Vukotiću, jedinom jugoslovenskom oskarovcu, priča je o Jugoslaviji. Veći od nacionalističke kaljuže, u koju su ga uvaljali…

U svom višegodišnjem postojanju KUPEK se rijetko kad bavio vizuelnom umjetnošću. Možda neke logike ima u tome što je KUPEK prvenstveno radijska emisija pa je teško dočarati djela potencijalnih gostiju. A možda smo samo bili lijeni, slijepi i gluhi.

Krajem rujna ekipa Centara za nenasilnu akciju objavila je četvrtu po redu zbirku kratkih priča “Biber”. “Biber” je konkurs za…
playlist