Ovom prigodom Soda Fountain privremeno seli na Novi Zeland – Aotearoa na jeziku domorodaca Maorija, dvootočnu članicu Commonwealtha poznatu i po upečatljivoj punk i post/punk sceni, okupljenoj oko nezavisnih izdavačkih kuća Xpressway i Flying Nun Records.
Ovom prigodom Soda Fountain privremeno seli na Novi Zeland – Aotearoa na jeziku domorodaca Maorija, dvootočnu članicu Commonwealtha poznatu i po upečatljivoj punk i post/punk sceni!
Ukratko, lokalni je punk ekspandirao u dva grada – Dunedinu i Christchurchu tijekom druge polovice sedamdesetih, i to uglavnom koncentriran oko dvije nezavisne izdavačke kuće; Xpressway i Flying Nun Records. Kvalitativno i kvantitativno, scena se mogla mjeriti sa ostatkom bjelosvjetskih novovalnih naleta, primjerice onim razvikanim britanskim.
Neki od ključnih predstavnika ‘Dunedin’ scene: Able Tasmans, Tall Dwarfs, The Clean i The Chills
No, o tome detaljnije u nekom od idućih izdanja emisije eXit!
01 Alec Bathgate – Slow parade
02 The Garbage and the Flower – Carousel
03 The Stones – At the Cafe
04 Wreck Small Speakers on Expensive Stereos – Rain
05 Tall Dwarfs – Breath
06 The Dead C – Retune
07 The Terminals – Uncoffined
08 The Renderers – Deep Hole
09 Toy Love – Toy Love Song
10 Chris Knox – Young Female Caucasian
11 Toy Love – Squezze
12 Able Tasmans – Michael Fay
13 The Cake KItchen – Airship
14 This Kind Of Punishment – Immigration Son
15 Alastair Galbraith – Bellbird
16 3Ds – Philadelphia Rising
17 Sneaky Feeling – Waiting For Touchdown
18 Plagal Grind – Midnight Blue Vision
19 The Chills – Dark Carnival
20 The Verlaines – Come Sunday
21 Nocturnal Projections – Restoration
22 Bailter Space – I’m In Love With These Times
23 Chris Knox – Penultimatum
24 Tall Dwarfs – Pirouette
25 Jean-Paul Sartre Experience – Flex
26 David Kilgour – Blueprint
27 The Bats – Tragedy
28 The Clean – Flowers
29 The Great Unwashed – Obscuritry Blues
30 The Clean – Safe In The Rain
31 The Chills – Kaleidoscope World
32 The Long Ryders – Christmas In New Zeland
Jedan od promotivnih plakata nezavisne kompanije Flying Nun Records. Grafičko rješenje je djelo Chrisa Knoxa (Enemy, Toy Love, Tall Dwarfs)
powered by ©eXit
autor: Vjeran Stojanac, 11/12/2018
Arhiva
Može li se nešto pametno napisati o dubokim emocijama poput straha, očaja, mržnje, euforije, bijesa i sličnih? Teško. Pošto među takve spada i ljubav, pojam koji bi trebao figurirati kao jedna od glavnih niti vodilja ovotjedne Jutarnje liste četvrtkom, ne očekujte nekakav bitniji tekstualni uvod. Tek termin, a je ionako naveden na plavoj markici gore lijevo!
Kako je to već uobičajeno, dva su zadnja sata jutra četvrtkom rezervirana za pomalo nostalgično i edukativno putovanje po glazbenoj ostavštini prošlog stoljeća (uključujući i početke novog). No,ova će šarolika glazbena lista nakratko prebaciti svoje težište na stari kontinent, kako od puste Americane ne bi zaboravili vlastite korijene. I još nešto – ovoga puta nema neke tematske poveznice među izabranim skladbama, tako da možete uživati u uistinu eklektična dva sata glazbe!
Kroz nekih desetak dana, 27. lipnja, navršit će se 58 godina od rođenja Jeffreyja Lee Piercea, kantautora i frontmana kultnog sastava The Gun Club. Dostojan sebi i svojem iskrenom i beskompromisnom stilu, prebrzo je sagorio, otišavši sa ovog svijeta posljednjeg dana ožujka 1996., s nepunih 38 godina. Posvetimo stoga jutro 16. lipnja neprežaljenom nam Jeffreyju, te u miru opuštenosti i hlada mliječnog bara zvanog Soda Fountain preslušajmo prigodni izbor obrada Jeffreyjevih pjesama. Kasnoproljetna su jutra stvorena za to!
Godina 1967. bila je itekako burna i turbulentna u političkom smislu. No, nije na odmet spomenuti da aktualni događaji dobrim dijelom kreiraju umjetničku, posebice subkulturalnu scenu. Pogledate li kako se ta godina odrazila na primjeru popularne glazbe – vrhunac karijere Beatlesa, Stonesa, Kinksa i Byrdsa, te nastupni albumi The Doorsa, Pink Floyda, Velvet Undergrounda, Leonarda Cohena i drugih; postaje nam jasno u kojoj nas je mjeri ta 1967. zadužila, stekavši tako neoboriv primat koji će potrajati sve do pojave punka sredinom sedamdesetih. Stoga i nije čudno što je ovotjedno izdanje Soda Fountaina upravo u znaku glazbe kreirane te godine kada većina nas još nije bila niti u planu!
