Jeste li spremni za jedno košer izdanje Soda Fountaina? Sve je pod nadzorom, opustite se i pričekajte četvrtak, osmi siječnja u 10 ujutro, kada ćemo na KLFM-u samo za Vas uključiti naš džuboks (JewBox) ! Brižljivo odabrana glazba za odabrane slušatelje!
Urbane legende – istina, one iza kojih stoje zavjeraši i slični lobotomoziriani slučajevi s jedva završenom osnovnom školom tvrde kako su Židovi svuda i kako nas nadziru. Vrebaju iz separatora za vrhnje, neonskih cijevi, mikrovalnih pećnica i sterilizatora za dječje bočice. Uključiš CNN, kadli ono Židov do Židova. Kupiš neki strani tiskani medij i pogledaš impresum – opet Židov do Židova. Pogledaš sastav nove ukrajinske vlade – Židov do Židova. Položiš ušteđevinu u banci i pogledaš ključne potpise na ugovorima – Židov do Židova. Uđeš u gradsku knjižnicu u želji da se opustiš uz neku dobru knjigu, kad na policama ono sve neki Bellowi, Salingeri, Foeri, Selfovi, Maileri, Gaimani… Po logici onih lobotomizirianih, isti su zasigurno okupirali i područje popularne glazbe!
Naravno, zaposjeli su, no ništa više od primjerice Talijana, Britanaca, Francuza ili Amerikanaca. Ono što Židove razlikuje od spomenutih je specifičan nacionalni osjećaj koji i nije u tolikoj mjeri vezan s nominalnim matičnom državom, tj. Izraelom koliko s onom u kojoj su rođeni i čiji su državljani. Time se stvara jedna karakteristična, poprilično šarolika zvučna slika. Primjerice, Serge Gainsbourg je naizgled tipičan predstavnik francuske šansone (čak je i širio njezine primarno Brassensovske granice stapajući je s novim strujama), a Bob Dylan ključna spona između Woody Guthrijevog socijalno angažiranog folka i kasnijeg protestnog izričaja; da navedemo tek ta dva znakovita primjera.
Still iz filma ‘Sleeper’ Woody Allena (1973). Iza vrata kompanije u čiji su naziv lucidno utkana imena aktualnog židovskog beat pjesnika i isto tako aktualnog židovskog kantautora, krije se robotizirana krojačnica kojom rukovode robotižidovi iz budućnosti.
(intro: George Gershwin – Kickin’ The Clouds Away) 01 Judy Garland – Blue Skies 02 Robbie Robertson – Somewhere Down The Crazy River 03 Simon & Garfunkel – America 04 Ani Difranco – The Slant 05 Pavement – Serpentine Pad (intermezo: Jewbilee, from ‘The South Park’) 06 Robbie Krieger – Low Bottomy 07 Mark Knopfler – Where Do You Think I’m Going? 08 Sergey Shnurov – Devushka S Ponyatiem 09 Leonard Cohen – Story Of Isaac 10 Paul Simon – Rene And Georgette Magritte With Their Dog After The War 11 Stephen Malkmus & The Jicks – Cinnamon And Lesbians (intermezzo: Jonny Greenwood – Proven Lands) 12 Clem Snide – Jews For Jesus Blues 13 Beck – Pay No Mind (Snoozer) 14 Alex Chilton – Lovely Day 15 Marc Ribot – Yo! I Killed Your God 16 Sammy Davis Jr. Jr. – Me And My Shadow 17 Philip Glass – City Walk 18 The Klezmatics – Ershter Vals (intermezzo: Woody Allen – Jewish Robot Tailors From the Future) 19 Groucho Marx – Lydia, The Tattooed Lady (intermezzo: John Zorn – La Flor Del Barrio) 20 Lou Reed – Xmas In February 21 Serge Gainsbourg – La Chanson De Prevert 22 Marc Bolan – Ride A White Swan 23 Ramblin’ Jack Elliott – Don’t Think Twice, It’s Alright 24 Eef Barzelay – The Ballad Of David Icke 25 Barbez – The Defiant Bicycle 26 Phil Ochs – Remember Me 27 Herb Alpert – Acapulco 1922. 28 Chawa Alberstein – Mayn Shvester Khaye 29 Judy Garland – Somewhere Over The Rainbow 30 Silver Jews – Smith & Jones Forever 31 Paul Wallfisch – The 14th Song 32 Howe Gelb – Saint Conformity 33 Bob Dylan – Love Minus Zero 34 Arlo Guthrie – East Texas Red (outro: Allen Ginsberg & Philip Glass with goyim Paul McCartney – The Ballad Of The Skeletons)
Stoga vas ne bi trebao čuditi sav taj kolorit koji se očituje kao doprinos židovske populacije međunarodnoj popularnoj glazbi. Od Judy Garland do Davida Bermana (Silver Jews), od Stephena Malkmusa do Sammy Davisa Jr,. od Jonny Greenwooda (Radiohead) do Lou Reeda, od Phila Ochsa do Johna Zorna, od Philipa Glassa do Becka…
Kako je već kazano, pojedinci će u čitavoj toj šarolikosti prepoznati elemente međunarodne zavjere, jer ako Židovi već drže Hollywood, zašto ne bi i glazbenu industriju? No, ponavljam, takvi su slučajevi (ukoliko već nisu lobotomizirani) zreli za elektrošokove, pa i elektrokuciju, onu manje bezbolnu s varijacijama frekvencije i napona, kako je to znalo biti u doba dobrog starog Old Sparkyja.
Čudno, kod nas ih nema u tolikoj mjeri, stoga nam scena i jest toliko sjebana. Manjak Židova u toj domenii nadoknađujemo saharinskim polu-turbofolk glupačicama, čobanskim hard rockom i glavonošcima sklonim Schönbergovoj dodekafoniji.
Nema nikakve velike filozofije po pitanju covera, ili po naški, obrada tuđih pjesama. Oni su jednostavno to što im ime kaže. Današnje je izdanje Soda Fountaina prožeto s tridesetak takvih pjesama, a pravilo kojeg se uredništvo držalo jest da obrađena skladba bude pristojno drugačija od izvornika, ako već ne i bolja. U svakom slučaju, mora posjedovati određene kvalitete u smislu djelimičnog zadržavanja atmosfere kakvu je zamislio sam autor, ali se u zvuku dotičnog covera treba osjetiti utjecaj imena koje se odvažilo na takav postupak prekrajanja tuđe kompozicije. Jednostavno, zar ne?
Pixies su koncem ’80-h spasili posrnulu američku nezavisnu scenu, a utjecajima drugih imena utkali su vlastiti fluid stvorivši osebujan i izvoran zvuk. Bili su dakle generacijski sastav. Dovoljno?
Kroz nekoliko dana obilježavamo 225. obljetnicu Francuske revolucije, događaja koji je započeo proces ukidanja monarhija i stvaranja modernih nacionalnih država – republika. Iako je revolucija sprovedena uz poklič “Jednakost, Bratstvo, Sloboda!”, jasno je da su ti ideali vrlo brzo iznevjereni. Štoviše, nisu li svi povijesni pokušaji mijenjanja društva na bolje na kraju zastranili iznevjerivši svoju izvornu namjeru? Pročitajte priloženi tekst, te po želji poslušajte glazbenu listu koja poprilično vjerno ocrtava tu činjenicu.
Nakon višetjedne stanke, Soda Fountain iznova kreće sa svojim začuđujućim dvosatnim tematskim blokovima. Sad, pošto je navedena ljetnja stanka poprilično razlijenila uredništvo, izbor je pao na jednu naoko banalnu temu; mada se u izabranom motivu krije mnogo više. Ovoga je tjedna dakle riječ o STRAHU!
