Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Iako nikome u bendu nije padalo na pamet prestati s pijanim ekscesima tijekom koncerata, navikom koju su stekli kao hardcore punk bend na početku svog bivanja bendom pod tim imenom, prije svog trećeg albuma The Replacements su osjećali da ih scena počinje zamarati svojim zahtjevima za brzim pjesmama baziranim na riffovima preko kojih se urlaju refreni. Probudila im se želja za autorskim pjesmama, onima koje će raditi zato što to sami žele, a time su postali još više punk negoli su to bili prije.
„Let It Be“ je oslobodio bend i rivalstva s Hüsker Dü, drugim lokalnim bendom, koji je negdje u isto vrijeme nastao s druge strane rijeke (u St. Paulu, nasuprot njihova Minneapolisa) i iste godine objavio svoj prijelomni „Zen Arcade“, konceptualni melodični prog-rock-hardcore album, i njime se počeo odvajati od scene koju je stvorio. The Replacements su, kako to nimalo suptilno otkriva naslov ovog albuma, odlučili priznati svoju ljubav prema klasičnom rocku. Na toj ljubavi su gradili svoje glazbene ideje koje su se onda nastavile granati u raznim smjerovima, na zgražanje fanova scene koje su i inače znali na koncertima provocirati nimalo ironičnim, ali svjesno provokativnim sviranjem obrada klasika. To neprestano traženje identiteta, omalovažavanje samog sebe i sabotiranje vlastite karijere zvuče nam kao nešto već viđeno, jer smo se toga nagledali proteklih desetljeća na alternativnoj rock sceni koje su The Replacements bili jedni od začetnika upravo ovim albumom.
Nakon njega su potpisali za veću etiketu, Sire, koja je izdavala albume Ramonesa, ali predvidljivo, nije svima u bendu odgovarao novi, ozbiljniji način rada. Članovi su se osipali pa je Paul Westerberg, glavni autor pjesama i frontmen benda, zadnji album 1990. godine snimio sam, prije negoli je rekao da je i što se njega tiče, zasad, gotovo. „Let It Be“ je sirovi kaos i nered, u njemu ima svega – trenutaka ekstaze i potpunog očaja, velikih ideja i ljigavih trenutaka – baš kako bi jedan album o odrastanju nastao u 1980-ima trebao zvučati. To je zvuk mladih ljudi koji nisu i ne funkcioniraju dobro, ali više nisu u stanju bjesniti zbog toga, već su spremni istražiti druge načine za izraziti svoju tjeskobu.
(Ivan Palijan, knjiga „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| I Will Dare | |
| Favorite Thing | |
| We’re Comin’ Out | |
| Tommy Gets His Tonsils Out | |
| Androgynous | |
| Black Diamond | |
| Unsatisfied | |
| Seen Your Video | |
| Gary’s Got a Boner | |
| Sixteen Blue | |
| Answering Machine |
autor: Ante Marković, 01/04/2026
Arhiva
”Svi mi kalifornijski glazbenici smo u jednom trenutku jednostavno odustali od sviranja i stvaranja glazbe, a onda se pojavio ‘In the aeroplane over the sea’ i sve nas nekako spontano natjerao da nastavimo dalje” – David Jerkovich (Novi Split)
Dots and Loops je sat i šest minuta glazbenog snošaja sa superinteligentnim bićem iz osme galaksije.
Anthony Kiedis, Flea, Chad Smith i john Frusciante u top formi pod producentskom palicom Ricka Rubina fuziraju hard rock, metal,rap i funk. Cover art albuma djelo je Gusa Van Santa. Di si bia 91.
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
playlist
