Neki se skrivaju pod maskom i šminkom, a neki se jednostavno – nacrtaju. Zovite to dobro osmišljenim umjetničkim projektom, infantilnom budalaštinom ili dobro ozvučenim crtićem. Zovite kako hoćete, jer oni se zovu Gorillaz i uspjeli su početkom 21. stoljeća postati najuspješniji virtualni bend na svijetu, hitmejkeri koji su svoju viziju kolažnog usporenog breakbeata dogurali do vrhova top ljestvica, sa svakom novom pjesmom postajući sve veći pop-kulturni fenomen.
Jamie Hewlett, autor kultnog engleskog stripa „Tank Girl“, nacrtao je bend kao stripovske glazbene antijunake – 2-D, Murdoc Niccals, Noodle i Russel Hobbs bili su avatari svojih kreatora nastali kao reakcija na tragično stanje programa tadašnjeg MTV-ja. Na kraju su i sami postali ogroman MTV hit, a doba o kojem govorimo je 2001. godina, iako bend u svom postmodernom headnodderskom hip hop i trip hop temeljcu diše kao da je iz devedesetih. No frontmen Damon Albarn živio je neke skroz drukčije devedesete kao vođa britpop mastodonta Blur.
Isti vokal, smisao za pisanje pjesama i pop melodiju ugrađen je u uspjeh Gorillaz, benda koji je kao neki napušeniji polubrat Blura. Dub, downtempo, rock, reggae, latino, sve se sudara u jednom uniformiranom pop hip hop vibeu, koji je posebno snažan u gostovanjima i suradnjama s ikonama indie rapa s početka novog milenija, kao što su Del the Funky Homosapien, Dan the Automator i turntable mag Kid Koala. Trip hop snažnog pop senzibiliteta „Tomorrow Comes Today“ i danas je jedna od najboljih pjesama koje su Gorile poslali u eter. Među ostalim slasnim bananama na ovom albumu su robotska razigranost „19-2000“ i hipnotički hit-singl „Clint Eastwood“, sa špageti vestern melodijom i velikim refrenom koji mu je donio platinastu nakladu i status jednog od najvećih hitova s početka 21. stoljeća. U slagalici zvukova, utjecaja, ritmova, semplova i ljepljivih melodija, album „Gorillaz“ ima čak i pjesmu „Punk“, koja zvuči kao punk. Što vam još treba?
(Velimir Grgić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Prvi u nizu velikih Radiohead albuma, koji ih je promovirao kao ultimativno novo ime britanske scene u devedesetima. Izvan kanona brit-popa i klišeja kako alternative tako i mainstreama. Album koji me podučio gitari i pjesmi. (demos)
O “I’m wide awake, it’s morning” je napisana gomila recenzija i nema ih smisla ponavljati. Ionako Oberstu sklona kritika ovoga puta nije štedjela na komplimentima i to s punim pravom. Mada u načelu uglavnom akustičan, ovaj je album zadržao energičnost ranijih ostvarenja Bright Eyesa, a Conorov se poetski genij manifestira u širokoj lepezi tema u rasponu od avionskih nesreća, preko propalih emocionalnih veza, depresivnih epizoda, promašenih života, podvodnih vlakova pa do jednostavnih ali dubokih ljubavnih interakcija. Stoga zaslužuje svoje mjesto u niski nazvanoj “Nezaboravne vatre”!