
JOHN FRUSCIANTE / To Record Only Water For Ten Days (2001)
Još jednom potaknut glasovima i inspiriran vizijama, nakon dvostrukog povratka (kako s odvikavanja, tako i onog u Pepperse po dozu…
Dok je Bog još hodao po zemlji i dok sve još nije bilo podložno cenzuri, zabrani i naplati, Beastie boys-i ( sa “Dust brothers” ) uhvatili su zadnji vlak i snimili ultimativni party album.
Složen isključivo od sample-ova gomile pjesama, u rasponu od Curtis Mayfielda do Beatlesa, danas bi taj album – kad bi se ishodovala sva dopuštenja koštao.. Pa ne bi ga snimili ( kao ni TBF svoj prvi ).
Beastie boys svačiji su omiljeni bend jer tako je kul voljeti Beastie boyse, ali ako koji bend to zaslužuje onda su to definitivno oni.
U svojoj bogatoj karijeri prošarali su hip-hopom uzduž i poprijeko i gotovo da možemo reći da su kategorija za sebe.
Album facts:
105 pjesama semplirano je na albumu.
Album je bio komercijalno neuspješan, ali je ostario dobro pa se danas smatra jednim od njihovih najboljih.
Semplovi korišteni na albumu u startu nisu uopće bili namjenjeni albumu B.Boysa, Dust brothers su ih zamišljali kao instrumentale.
Ovo je već četvrti album Beastie boysa u kategoriji Nezaboravne vatre portala KLFM orga, što ih čini svojevrsnim rekorderom i šampionom redakcije.
I to od četri različita autora.
A Jordan je osvaja samo u Bullse.
See also:
Track listing:
1. “To All the Girls”
2. “Shake Your Rump”
3. “Johnny Ryall”
4. “Egg Man”
5. “High Plains Drifter”
6. “The Sounds of Science”
7. “3-Minute Rule”
8. “Hey Ladies”
9. “5-Piece Chicken Dinner”
10. “Looking Down the Barrel of a Gun”
11. “Car Thief”
12. “What Comes Around”
13. “Shadrach”
14. “Ask for Janice”
15. “B-Boy Bouillabaisse”
a. “59 Chrystie Street” (0:57)
b. “Get on the Mic” (1:14)
c. “Stop That Train” (1:59)
d. “A Year and a Day” (2:22)
e. “Hello Brooklyn” (1:32)
f. “Dropping Names” (1:03)
g. “Lay It on Me” (0:54)
h. “Mike on the Mic” (0:48)
i. “A.W.O.L.” (1:46)”
autor: tomislav gracin, 08/06/2020
Arhiva
Još jednom potaknut glasovima i inspiriran vizijama, nakon dvostrukog povratka (kako s odvikavanja, tako i onog u Pepperse po dozu…
There is no dark side of the moon really.
Matter of fact it’s all dark.
Kombinirajući hip-hop ritmove, scratching, dub, blues, antikni gitarski twang, topli zvuk hammonda, sintetičke instrumente sa sampleovima jazza i soula, Portishead su stvorili zapanjujuće osobnu i netipičnu zvučnu sliku. Ipak, pjevačica Beth Gibbons je ta koja je dala poseban obol melankoličnim teksturama Dummyja.
Sada kada vratim film malo unatrag, čini mi se da je gomila dobrih albuma izašla tamo negdje pred kraj “tisućitih”. Između ostalih, Saint Etienne i njihov “Good humor”(1998). I da, bio je album kao stvoren za putovanja, i kad smo ga slušali ljeti – zvučao je ljetnje, kad smo ga slušali zimi – zimski.
playlist