KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

dEUS

20:00–23:10 Subota 21.8.2021.

Belgijski sastav dEUS je jako teško svrstati u određenu kategoriju, dijelom i zbog nedostatka lokalnih imena za kompariranje. Riječ je o jednom od rijetkih predstavnika beneluške alternativne glazbene scene koji su postali poznati i što je bitnije, priznati u međunarodnim okvirima, i to ponajviše zbog uistinu šarolike liste uzora i utjecaja koji su na jedan eklektički način zaživjeli u novom, karakterstičnom zvuku!

Sjećanje na plavokosu studenticu Petru iz Novog Sada s kojom sam proveo tjedan dana u hostelu De Zandpoort u Mechelenu, dvadesetak kilometra od središta Antwerpa dobar je okidač za evociranje uspomena. Uglavnom smo boravili u sobi pijući mlijeko, rum i tamaneći pizze te lektorirajući moje članke koje ću kroz koji mjesec poslati izdavaču, g. Zdenku Franjiću. Imao sam sedam slobodnih dana a u Zagrebu nisam mogao naći smještaj…  i nakon nekoliko pića Petra me pozvala u Antwerp gdje je planirala ubiti svoje također slobodne dane! A postoji li bolji način za prisjećanje na sumrake u Anterpu i Mechelenu i toplinu nečijeg zagrljaja od glorificiranja vjerojatno najistaknutijeg lokalnog glazbenog imena; sastava dEUS?

Hostel De Zandpoort, Mechelen, Antwerp

Belgijski sastav dEUS je jako teško svrstati u određenu kategoriju, dijelom i zbog nedostatka lokalnih imena za kompariranje. Riječ je o jednom od rijetkih predstavnika beneluške alternativne glazbene scene koji su postali poznati i što je bitnije, priznati u međunarodnim okvirima, i to ponajviše zbog uistinu šarolike liste uzora i utjecaja koji su na jedan eklektički način zaživjeli u novom, karakterstičnom zvuku.

ruhmeshalle-deus-100~_v-img__16__9__l_-1dc0e8f74459dd04c91a0d45af4972b9069f1135Osnovani su početkom 1991. u Antwerpu, a prve su godine proveli tražeći vlastiti izričaj te uglavnom obrađujući druge autore, u rasponu od Serge Gainsbourga do Toma Waitsa. Sredinom 1994. objavljuju svoj prvi album Worst Case Scenario koji im u kombinaciji s čestim koncertiranjem na međunarodnim glazbenim festivalima otvara vrata globalnog uspjeha. Već su tada vidljive njihove karakteristične smjernice – neuobičajeni i često sinkopirani ritam, nekima čak i pretjerana količina feedbacka i iznad svega odlično uklopljen zvuk violine koja balansira na razmeđi pozadinskog i napadnog instrumenta. Sve to u konačnici rezultira fantastičnom zbirkom pjesama koje osciliraju od baladičnog ugođaja do gotovo stadionske žestine, a da ni na trenutak ne gube nostalgični prizvuk uvjetovan gitarom, poetikom i vokalom Toma Barmana, nesuđenog lidera dEUS-a.

Ne treba zaboraviti kako je tih ranih dana praktički cjelokupno članstvo sastava doprinosilo sveukupnoj kreaciji. Worst Case Scenario ne bi bio to što jest bez koautorstva i sviračkog umijeća ljudi poput violinista Klaasa Janzoonsa ili basista Stefa Kamila Carlensa, a danas već vanvremenski klasici Right as Rain, Hotellounge ili Suds & Soda su najizravniji jamci navedenog. Sličnog je, mada malko zrelijeg i staloženijeg ugođaja i njihovo drugo ostvarenje, In a Bar, under the Sea, koje će iznjedriti neke od najblistavijih trenutaka poput Little Arithmetics, For the Roses i Theme for Turnpike. Sudbina dEUS-a nakratko postaje upitna odlaskom Carlensa koji, smatrajući kako je njegov autorski doprinos zanemaren, pokreće vlastiti projekt Moondog Jr. (uskoro će se taj bend, uslijed zbrke s autorskim pravima na korištenje imena Moondog preimenovati u Zita Swoon).

No, razloga za strah nije bilo. Idući uradak Barmana i društva, Ideal Crash (1999.), po kritičarima nije bio na zvjezdanoj razini svoja dva prethodnika, no riječ je o solidnom albumu koji je slijedio zacrtanu trasu te unatoč mušićavosti postao njihovo najprodavanije djelo – tu će titulu držati sve do 2005. i albuma Pocket Revolution. Na kraju krajeva, pomalo je bezobrazno nečiju sklonost ka eksperimentiranju smatrati manom, i to u trenutku kada sastav postaje etablirano ime kojemu, po puritanskim mjerilima, takvi potezi nisu bili nužni. Ali, koju godinu kasnije su i Radiohead prozivali zbog sličnih ‘stranputica’. Zanemarite kritike, Ideal Crash je vrhunsko ostvarenje!

Izgleda kako se početkom novog tisućljeća rockerska inkarnacija Toma Barmana borila s onom skrivenom, kantautorskom. Stoga si je šef dEUS-a dao oduška te odradio seriju poluakustičnih nastupa na kojima je skladbe matičnog sastava, pojedine covere ali i neke svježe, autorske, zaogrnuo u intimnije ruho. Ipak, Tom neće stati na tome, već će uskoro oživotvoriti svoj filmaški potencijal, tako da 2003. izlazi u javnost sa svojim prvim filmom, Any Way the Wind blows. Još će jednu stranu svoje svestrane kreativne osobe Barman pokazati i na samostalnom albumu The Body gave You everything (2004.), na kojemu pod nadimkom Magnus eksperimentira s dotad uz njega teško spojivim elektroničkim i ritmičkim formama.

Sve je ovo možda donekle usporilo djelovanje dEUS-a, čak do te mjere da su ponovno krenule glasine o mogućem razlazu. Srećom, zlobnici su bili u krivu – to je bilo samo prijeko potrebno punjenje baterija. Koncem 2004. sastav kreće na europsku turneju na kojoj pored dokazanih uspješnica izvodi i novi, još nesnimljeni materijal koji će iduće godine biti uobličen u formi Pocket Revolutiona. Iako dočekan na nož, što zbog dugogodišnje stanke, što zbog internih trzavica i fluktuacije članstva koje su pratile njegov nastanak, ovaj album postiže nevjerojatan uspjeh (više od 200 000 prodanih primjeraka worldwide!) predstavivši pritom jedan ujednačeniji, na trenutke čak i komorniji dEUS. Ljubiteljima pikanterija će biti zanimljiva dva detalja: odbjegli Carlens se vratio gostujući kao gitarist i pozadinski vokal na nekoliko skladbi, te činjenica da je sastav napustio veliki Island i ovom prigodom potpisao za kompaniju V2, podružnicu Virgina. Simpatično je kada takav potez napravi sastav iz Antwerpa, grada u kojemu je koncem II. svjetskog rata raketa V2 napravila jedan od najvećih pojedinačnih pokolja civila u Europi! Ipak je ovo tjedan Pynchona na radiju KLFM!

Sličnog je ugođaja i Vantage Point (2008.) koji je sniman u njihovom privatnom studiju u Antwerpu. Atmosfera lišena uspona i padova te standardni low key/high energy model možda i ne garantiraju pretjerana iznenađenja, ali koga briga! Novi kreativni sokovi nadošli kroz izmjene u postavi (to se u prvom redu odnosi na Maura Pawlovskog, koji kao da želi nadomjestiti neponovljivog Stef Kamil Carlensa a u tome dobrim dijelom i uspijeva) osiguravaju nastavak kročenja pravim putem, a to što se tu i tamo zaleti pokoje smeće poput Architecta – pa griješiti je ljudski, a i dEUS je, unatoč imenu, ipak kolektiv sastavljen od jedinki sposobnih donijeti pokoju krivu odluku.

deusJedna neuspjela, moglo bi se kazati i pogrešna pjesma često pokvari dojam čitavog albuma. Možda je s Architectom takav ishod izbjegnut za dlaku, i upravo su stoga Tom i ostatak družine bili znatno oprezniji pri izboru pjesama za pretposljednje autorsko ostvarenje dEUS-a, Keep You Close, koji se pojavio koncem rujna, i već na prvo slušanje oduševio dokazane štovatelje. Ono što se nekoć manifestiralo kroz dinamične izmjene jačine i tempa, transformirano je u sveprisutnu punoću pozadinskog zvuka. Iako je ovaj sastav oduvijek sklon donekle nekonvencionalnom instrumentariju – Janzoonsova violina je stereotip po tom pitanju – ovdje uvode dosad ne baš korištene duhačke i gudačke sekcije te ksilofon, a i piano dobija više manevarskog prostora. Ghost i Constant Now potencijalni su hitovi, no ovoga puta lucidne dinamične rock pjesme lišene stupidnosti pojedinih brojeva s prethodnika. U strukturi skladbi poput Dark Sets In (na kojoj gostuje Greg Dulli!), Final Blast pa i naslovnoj leži onaj rudimentarni kaotični atraktor koji je zlatnih devedesetih – slučajno ili ne – navodio ovaj vrhunski bend na neslućene putanje, dok se u vrhunskoj baladi End of a Romance Barman dostojno odužuje svojem velikom uzoru, Serge Gainsbourgu. Odjavna Easy sa svojim psihodeličnim štimungom najbolji je putokaz kamo dalje – nisu li upravo jedna ili dvije zaključne skladbe uvijek bile Barmanova uzdanica? Sudeći po Nothing Really Ends, For the Roses ili Dream Sequence #1, definitivno da!

Pretpostavke je potvrdilo zasad zadnje dEUS-ovo ostvarenje, Following Sea iz 2012. Iako se pomalo stječe dojam da je riječ o svojevrsnom ‘nastavku’ prethodnika, pa i materijalu koji je nastajao paralelno s Keep You Close, riječ je o cjelovitom i zaokruženom djelu.

Ukoliko bi na što kraći način trebalo rezimirati trenutno stanje u kojemu se kultni dEUS nalazi ovog trenutka, bilo bi to da unatoč sedmogodišnjoj pauzi nema straha za budućnost! Tom Barman, Klaas Janzoons i suradnici ionako godinama šetaju rubnim stazama glazbenog modernizma nikad riskirajući pogrešan korak koji bi ih survao u ponor. Kako je uostalom rečeno na početku, nemoguće ih je klasificirati. Sve se njihove naizgled tako slične skladbe međusobno svojski razlikuju, a istovremeno su prožete specifičnim fluidom karakterističnim za dEUS brand i gotovo nikad ne sjedaju na prvo slušanje. Pomirite se s činjencom da je dEUS nepredvidiv i kompleksan. A ako na glazbu gledate tek kao na background za poslijepodnevno hrkanje, onda su neka druga imena u svojem bezazlenom preseravanju pravi izbor za vas!

Tjedan je brzo protekao a kad smo zadnja tri dana postali svjesni da je pozitivno zaiskrilo među nama, da se dogodio klik, kemija, zovite to kako hoćete, odlučili smo na neko vrijeme prekinuti kontakte pri povratku u naše balkanske vukojebine… Iz iskustva znam kako te stvari funkcioniraju na daljinu i rekosmo – nema smisla, uvijek će nam ostati naša soba u De Zandpoortu i zagrljene šetnje po waterfrontu Scheldta, idealne lokacije za promatranje vizura modernističkog dijela Antwerpa u oblačnom sumraku i pomalo dosadnoj kiši koja nikad nije bila radosnija!

autor: Vjeran Stojanac, 20/08/2021

, , , , , ,

Vezane objave

Arhiva

Suzanne Vega

20:00–21:15 Subota 18.7.2020.

Večeras bez obaveza i žurbe, Suzane Vega!

No eXit – postponed due to break

07/08/2015.

Vrijeme je za kreativno punjenje baterija, tako da ćemo ovog tjedna pauzirati s emisijom. Ponovo nas slušajte u subotu, 15. kolovoza. S razumijevanjem, hvala. Urednišvo.

Priča o dva grada: Leeds vs. Sheffield

05/05/2012.

Uvjereni ste kako isključivo razvikani metropolisi diktiraju trendove? Katkad, no ne i u pravilu! Više u prilogu o ekspanziji punka u engleskim vukojebinama Leedsu i Sheffieldu!

The Unexpected & Enchanting Return of Chris Knox

14/08/2015.

Kad se neki, zbog teške, pa i fatalne bolesti otpisani glazbenik vrati na scenu, to je definitivno razlog za slavlje. Ovotjedno je izdanje eXita posvećeno Chrisu Knoxu koji je u kasno proljeće 2011, preživio umalo letalni srčani udar, no već skoro godinu dana iznova zauzima položaje koji mu već desetljećima pripadaju: onaj ključne osobe novozelandske post punk scene, kao i lučonoše međunarodnog lo-fi pokreta! U prvom dijelu emisije možete preslušati dvostruki ‘tribute to’ album koji su Chrisovi kolege nedugo po dijagnozi snimili u korist njegova oporavka, a u nastavku (u nedostatku svježijeg live materijala) preslušajte njegov koncertni zapis iz Hamburga, 1989.

Tjedna rotacija

Arhiva

MARIBOU STATE / Hallucinating Love

NEIL YOUNG / After The Gold Rush (1970)

COURTNEY BARNETT / Lotta Love

nulapedva

GORAN BARE & MAJKE / Live in London

NEW GONDOLIERS / Art Cartel

playlist

Listen on Online Radio Box! KLFM