Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul

“Crossing the Bridge” tonska je pozadina istoimenog izvrsnog glazbenog dokumentarca iz 2005., te ujedno solidan presjek tadašnje turske scene. Kao posljedica predrasuda koje izvor kvalitetne glazbe uvijek lociraju negdje sjevernije i zapadnije, Istanbul je, kao i ostatak Turske poprilično izoliran i nepoznat po tom pitanju. Iza ovog projekta stoje njemački redatelj turskog podrijetla Fatih Akin te glazbenik Alexander Hacke. Naoružani tek mobilnim tonskim studijem, njih su dvojica savršeno jasno uhvatili bit trenutka, arhivirajući tako u izlogu vremena lokalnu scenu koja je upravo te 2005. započinjala svoj proboj iz orijentalne anonimnosti ka globalnim širinama.

Crossing the Bridge tonska je pozadina istoimenog izvrsnog glazbenog dokumentarca iz 2005., te ujedno solidan presjek tadašnje turske scene. Kao posljedica predrasuda koje izvor kvalitetne glazbe uvijek lociraju negdje sjevernije i zapadnije, Istanbul je, kao i ostatak Turske poprilično izoliran i nepoznat po tom pitanju.

Ekipa koja stoji iza spomenutog dokumentarca pokušala je koliko – toliko ispraviti tu nepravdu, te smanjiti njezinu posljedičnu zapostavljenost. Ideju o projektu Crossing the Bridge su začeli i razvili njemački redatelj turskog podrijetla, Fatih Akin, te glazbenik i multimedijalni umjetnik Alexander Hacke, koji je i narator filma.

NJihovo se višetjedno putovanje istanbulskim ulicama, zabitim prostorima za vježbanje i obskurnim klubovima višestruko isplatilo. Naoružani tek mobilnim tonskim studijem, Akin i Hacke su savršeno jasno uhvatili bit trenutka, arhivirajući tako u izlogu vremena lokalnu scenu koja je upravo te 2005. započinjala svoj proboj iz orijentalne anonimnosti ka globalnim širinama. Dobiveni kolaž je i više no vjerodostojan, pošto zalazi u brojne, katkad oprečne ogranke turske glazbene scebe. Tako će ova potraga na dnevnu svjetlost izložiti brojna dotad skrivena imena u rasponu koji se proteže od indie rocka preko folka pa do hip hopa.

U toj se šarenoj paleti imena nalaze tako i neki već dokazani glazbenici, poput romskog klarinetista Selima Seslera i pjevačice/multinistrumentalistice Müzeyyen Senar, inače svojevrsne nacionalne glazbene ikone (umrla je 8. veljače ove 2015. u 96-oj godini života), zatim predstavnici novih generacija kao što je kurdska kantautorica Aynur Dogan (rođena 1975.), kontemporarne pop zvijezde kao što je Sertab Erener, pa do predstavnika nezavisnih strujanja, primjerice sastava Baba Zula i Replikas.

01 “Music” – Sertab Erener (5:18)
02 “Tavus Havası” – Baba Zula (5:27)
03 “İstanbul 1:26 A.M.” – Orient Expressions (6:36)
04 “İstanbul” – Duman (1:40)
05 “Şahar Dağı” – Replikas (7:08)
06 “Holocaust” – Ceza (3:28)
07 “AB-I Hayat” – Mercan Dede (3:47)
08 “Kürdili Hicazkar Longa” – Selim Sesler (4:58)
09 “Wedding Song” – The Wedding Sound System (2:04)
10 “Penceresi Yola Karşı” – Selim Sesler & Brenna MacCrimmon (2:54)
11 “Hayyam” – Siya Siyabend (2:49)
12 “Böyle Olur Mu” – Nur Ceylan (1:34)
13 “Ehmedo” – Aynur Doğan (5:26)
14 “Hatasız Kul Olmaz” – Orhan Gencebay (5:24)
15 “Haydar Haydar” – Müzeyyen Senar (1:19)
16 “İstanbul Hatırası” – Sezen Aksu (4:38)
17 “Cecom” – Baba Zula (4:35)
18 “Music (Radyo Versyonu)” – Sertab Erener (3:47)