KLFM

Bhoys Will Be Bhoys

Ako ste veliki ljubitelj dviju najvažnijih stvari na svijetu – glazbe i nogometa – Glasgow je jedan od najuzbudljivijih gradova za život; dom je to ili ishodišna točka mnogim genijalnim glazbenicima i pripadajućim im bendovima (Simple Minds, Orange Juice, the Vaselines, the Pastels, Primal Scream, Mogwai, Belle & Sebastian, Travis, Franz Ferdinand, the Delgados…) te dvama ekstremno popularnim i uspješnim nogometnim klubovima – Celtic F.C. i Rangers F.C.

Jedan od najvažnijih pronositelja glaswegian glazbene i football fandom slave je i Stuart Braithwaite – autor, gitarist, povremeni vokal te basist, alfa i omega grupe Mogwai, u slobodno vrijeme veliki navijač katoličkog Celtica.

Priču o popularnim Bhoysima sa Celtic Parka nije lako ispričati u par minuta; klub je to, naime – jedan od svega pet na svijetu – sa preko 100 osvojenih trofeja u svojoj 133 godine dugoj povijesti. Prvenstva i kupovi su osvajani kroz sva tri različita stoljeća postojanja, a u čak sedam navrata osvojen je i takozvani Treble: sve tri domaće titule, šampionat i oba kupa, u istoj sezoni(u posljednjem nizu od devet uzastopnih titula prvaka, koja je prekinuta prije nekoliko tjedana kada su mrski protestanstski i rojalistički rivali sa Ibrox Parka potvrdili naslov za tekuću sezonu stvorivši nenadoknadiv višak poena, posebno se ističu 4 uzastopna treblea izvojevana u posljednje 4 sezone). Najvrijedniji od svih trofeja, dakako, osvojen je davne 1967. pobjedom u finalu tadašnjeg starog dobrog(i nikad prežaljenog) Kupa Prvaka, i to kao prva ekipa sa Otoka kojoj je to pošlo za rukom ili, ajde, nogom. Uz još dva izgubljena europska finala(još jedan Kup Prvaka 1970. i Kup UEFA 2003.) Celtic se opravdano ubraja u najveće europske i svjetske klubove svih vremena.

Tijekom jedne od najvećih crnih rupa u povijesti Bhoysa(1988.-1997.), talentirani boy Stuart Braithwaite započinje svoju, kasnije će se pokazati, sjajnu glazbenu karijeru, kada sa frendovima Dominicom i Martinom(obojica su i danas članovi Mogwaija) odlučuje osnovati bend. Prvo diskografsko pojavljivanje (nekoliko singlova 1996 te EP ‘4 Satin’ i briljantni debitantski LP ‘Mogwai Young Team’ 1997.) kao da je motiviralo njegove omiljene Bhoyse da se napokon trgnu, i baš u toj ’96-97 sezoni napokon osvoje prvenstvo nakon dugih devet godina suše, prekinivši tako, makar na samo tu jednu sezonu, veliki niz mrskih im ’Gersa’ od devet uzastopnih titula prvaka. Mogwai će, pak, do danas izdati čak deset dugosvirajućih nosača zvuka(uz pregršt singlova, extended playki, soundtrackova…) često mijenjajući, a zapravo uvijek zadržavajući svoj karakterističan post-rock zvuk i sezibilitet. Odsvirati će i pregršt koncerata(svaki takav je jedno nevjerovatno glazbeno i, rekao bih, kozmičko iskustvo i toplo ga preporučujem svakome) i postati, po mom skromnom sudu, najbolji bend današnjice. Stuart, sada više ne boy ali uvijek i zauvijek Bhoy, često će isticati svoju ljubav prema zeleno bijeloj boji a Celtic se u pravilu nametne kao tema u praktički svakom intervjuu kojega daje. Ponosni je vlasnik godišnje ulaznice iako većinu vremena provede daleko od Glasgowa, a na utakmice Celtica ide kad god posao i karijera dozvole. Na turnejama, naravno, podrška takodjer ne izostaje i Celtic se redovito prati iz daleka.

Legendarna je anegdota sa emitiranja još legendarnijeg John Peel Showa 21.05.2003. – točno na dan velikog finala Kupa UEFA izmedju Celtica i Porta – kada je utakmica otišla u produžetke a samim time i program radija BBC One; Stuart i Bhoysi iz benda, planirani za nastup otprilike po završetku meča, odgodili su svirku do kraja utakmice te nastupili tek nakon posljednjeg zvižduka i, nažalost po njih, poraza Celtica od 3:2.

‘Mogwai’s always been a good band; I think you’d now have to say they’re great band. A bad night for football, but a great night for music’ – kada ovo izjavi veliki John Peel, dodatne riječi zaista nisu potrebne.

Mogwai je ove godine izbacio svoj deseti album ‘As The Love Continues’ i zasigurno osvaja prestižnu titulu albuma godine, a Celtic je, kako već rekosmo, propustio osvojiti desetu titulu u nizu i ispisati sportsku priču godine. Ipak, neovisno o rezultatu na terenu, Stuartova ljubav prema Celticu i moja ljubav prema Mogwaiju se nastavljaju zauvijek.