Još jedan dragulj iz Braithwaite & co. / Fridmann kolekcije – odakle ih samo vade??
Deset naoko klasičnih, a opet potpuno svježih, origininalnih i neobičnih post rock bravura standardne tiho-sporo/glasno-jako-brzo/tiho-još sporije forme (Mogwaijeve pjesme se, baš poput Mogwai kreatura samih, u odredjenom trenutku pretvaraju u goropadne Gremline, sve da bi se na koncu vratili u prvobitnu ljupku i mirnu formu) u kojima koketiraju sa svim ‘fazama’ bendove produkcije, od najranijeg ‘svijetu-ovo-je-Mogwai’ sounda sa prvih ploča, preko srednje ‘faze’ sa izraženijim dodatnim efektima (keys and shit) pa sve do ove posljednje, nazovimo je pop-post-rock, u kojoj bravuroznom igrom kristalno čistih, a opet bučnih i glasnih nota ne ostavljaju ravnodušnim ni najšire mainstream mase (hvala Dave Fridmannu as well).
I onda ta još jedna, predivna, prekrasna Ritchie Sacramento, posvećena pokojnom velikanu Davidu Bermanu i svim ostalim palim suborcima za našu, rock’n’roll stvar (prije svega tragično preminulom Scottu Hutchisonu iz Frightened Rabbit) – neke stvari, poput Dežulovićevih sportskih tekstova ili Mogwaijevih otpjevanih pop pjesama koje možemo izbrojati na prste, ajde, dviju ruku bi trebao zaštititi UNESCO i proglasiti svjetskom nematerijalnom baštinom nulte kategorije.
Iako je tek veljača – prevrtača, koja je i sama iznjedrila nekoliko sjajnih ploča(the Hold Steady, Tindersticks, Cloud Nothings, Teenage Fanclub) i premda već početkom ožujka za Mogwaijevu izdavačku kuću Rock Action izlazi pre-predugo očekivani album jednih Arab Strap, usudim se ‘As the Love Continues’ i ‘Ritchie Sacramento’ proglasiti albumom i pjesmom godine pred nama.
“If I sit down at the piano or with my guitar, with staff paper and a pencil, I’m eventually going to fall into writing patterns, into things I already know. So, when I make music, that’s what I’m trying to get away from—the things that I know.”
Prema vrhuncu ljeta uz novu kolekciju lako pamtljivih (i brzo zaboravljivih?!) pop pjesmica najdražeg nam animiranog benda. Krajnje je vrijeme da Gorillaz svoj live show konačno dovedu u Hrvatsku.
Post Tropical, koliko god tražili sličnosti i reference, nakon nekoliko slušanja, postaje jedinstven zapis glazbene 2014. te svojim osebujnim zvukom i prelijepim pjesmama ozbiljno konkurira za jedno od najboljih ovogodišnjih izdanja.