
Može li um(j)etnost da l(ij)eči bolesno društvo?
Ima li prava umetnost da zaćuti kad topovi grme i kad se zločini čine? Možda. Do individue je, ali traumatična…
Posljednje dane 2015. godine KUPEK je gostovao u Banjaluci, za neke leglu srpskog nacionalizma, Dodikovom srcu tame. Mi po običaju pronalazimo svjetlo u toj tami i pokušavamo ga unijeti i u vaše domove, ali prije svega srca.
Negdje s krajem ljeta u jednoj staroj begovskoj banjalučkoj kući, u jednom starom banjalučkom kraju, na Mejdanu, pokrenuto je nešto što se akronimski predstavlja kao BASOC, odnosno Banjalučki socijalni centar.
Pokrenula ga je lokalna ekipa, ali pod tim „lokalno“ podrazumjevamo puno širi prostor od same Banjaluke, iako
značaj BASOC-a ima itekako banjalučku crtu. Kao i većina gradova po BiH i Banjaluka je tokom rata, a i poslije doživljavala transformaciju kojom se pokušavala izbrisati njena prošlost. Krenulo je to sa stanovništvom, prije svega muslimanske vjeroispovjesti, a zatim i sa arhitekturom koja je „brisana“ dinamitom.
Urbicid se nastavio i dalje ovaj put na jedan prefinjeniji način – nemarom. Ta lokalna ekipa je stoga odlučila da ideju BASOC-a smjesti u jednu od starih begovskih kuća kako bi je otrgla od nemara i očuvala od propadanja, ali i kako bi joj dala dodatni smisao.
Šta zapravo predstavlja danas BASOC, odnosno socijalni centar? Neko će reći okupljalište „lijevo“ mislećih ljudi, ali okanimo se podijela koje nam nameće sistem. BASOC je prije svega okupljalište humanista i vrata ovog centra otvorena su svima – beskućnicima, radnicima, kulturnim djelatnicima…
O svemu onome šta BASOC je i o kontekstu u kom je nastao, u kom živi i u kom će u budućnosti postojati razgovarali smo sa ekipom koja je svoje vrijeme stavila u službu uređenja ove kuće, a samim tim i u službu uređenja društva.
Zoran Vučkovac, Enes Kurtović, Dražen Crnomat, Sandro Hergić i Arijana Forić – Kurtović otkrili su nam mnoge detalje o BASOC-u u ovom 143. KUPEK-u koji je specifičan i po tome što, ne samo da smo ga snimali u Banjaluci, nego smo imali i gošću iz New Yorka, Susan Nolan, koja je ispričala svoja iskustva iz BASOC-a.
BASOC tako izlazi ne samo izvan okvira Banjaluke, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, već i izvan okvira Balkana pa i dalje. Dobar glas se valjda daleko čuje pa je red da dođe i do vas putem ovog KUPEK-a. Ovu emisiju slušamo i sa dobrim povodom jer je baš ovih dana i zvanično javljeno da je u Banjaluci ugašeno jedno od svetala – filmski festival “Kratkofil”. Stoga, propitujemo alternativne mogućnosti a BASOC je svakako jedna od njih.
KUPEK poslušajte u ponedjeljak, 07. 03. 2016. od 23 h.
autor: dejan kozul, 06/03/2016
Arhiva

Ima li prava umetnost da zaćuti kad topovi grme i kad se zločini čine? Možda. Do individue je, ali traumatična…

Kultura i zločin se često međusobno prožimaju i griješe oni koji misle da tamo gdje su postojali tragovi nečega što…

Teško da postoji bolje, ali ujedno i gore mjesto, za filmski festival koji propagira jednakost, solidarnost, razumijevanje drugog i drugačijeg,…

Početkom 2016. godine bend Izae objavio je album – kompilaciju pod nazivom “Snivatelj snima”. Riječ je o novim izvođenjima starih…
playlist