KAINA / It Was A Home
Iako je to nepopularno i nekorektno reći, Kaina je skoro pa ženska verzija Helada Negra. Od korijena do glazbenog senzibiliteta.
ARIL BRIKHA / Dance Of A Trillion Stars
Drugi album u ovoj godini, kako on kaže uvijek stvara glazbu za slušanje, nikad nije namijenjena plesnom podiju.
Rođen u Iranu , Brikha je s tri godine emigrirao u skandinavsku zemlju. U ranim tinejdžerskim godinama razvio je interes za elektroničke glazbene akte – poput Depeche Mode, Front 242 i Jean Michel Jarre. Brikha je nabavio Atari i počeo učiti kako koristiti sekvence, a nakon što je u početku oponašao glazbu drugih, počeo je skladati vlastitu sa 16. Prijatelji koji su čuli njegov materijal rekli su mu da je to ‘Detroit techno’. Brikha nije imao pojma što je to pa su mu svirali ploče Roberta Hooda i berlinskog Basic Channela.
Jedan od prvih ljudi koji je podržao Arila Brikhu je bio Derrick May objavivši njegov prvi EP Art Of Vengeance (with Groove La Chord) i tako je sve krenulo i nije stalo do sada.
Ovo mu je četvrti album , prvi je bio 2000. Departure In Time , onda možda moj najdraži sedam godina nakon Ex Machina i u 2020. objavljuje dva albuma, prvi je Prisma možda više plesniji album dok je ovaj drugi ambijentalniji.
Prepoznatljivi zvuk je i dalje ostao šta se može prepoznati ako poslušate prethodne albume.
Za mene je ovaj album neka totalno nova priča koju do sada nije ispričao i s guštom preslušavam ovo ležeći na plaži u nadi da ću ga ubrzo ćuti uživo.
autor: el5egundo, 23/06/2020
Vezane objave
Arhiva
THE FLAMING LIPS / King’s Mouth: Music and Songs
Wayne Coyne i družina sa svojim 15im izdanjem, prvo kao vinil za Record Store Day ali vrlo skoro i u svim ostalim oblicima. Bend od kojeg nikad ne očekujemo ništa manje od iznenađenja, iznenađuje opet
